Hrčak kao kućni ljubimac

Mala, slatka, pahuljasta, meka, brza i spretna, čupava, okrugla životinja….slatka sam već rekla?

Hrčak je odličan kućni ljubimac i s njim lako možemo ojačati osjećaj  odgovornosti za drugo živo biće, a pogotovo je koristan za  djecu. Obzirom da su hrčci maleni i brzi nisu primjereni za djecu do 5 godina starosti pošto nemaju predodžbu o ranjivosti tih malenih bića. Djeca su zaigrana i često ih mogu nagaziti ili ispasti iz ruke zbog njihove brzine.

Reklame

S druge strane ovo su inteligentna bića. Veoma je  zanimljivo promatrati ih i učiti o njihovim životnim navikama. Vrlo su aktivni noću. Danju znaju izaći kada čuju vlasnika te pokušaju “nažicati” malo finih poslastica. Možemo reći da su opsesivni čistači. Obožavaju čistiti svoje krzno i smatraju se jednima od najčišćih životinja. Malo dulje se privikavaju na vlasnika i tu treba biti strpljiv. Nakon toga znaju mirno sjediti u vašoj ruci i ne bježe od Vas. Vole ananas, jabuku, bananu itd… od povrća radič, papriku, djetelinu, lucernu, metvicu, trputac, tratinčicu, maslačak, kamilicu… no opet ne često i ne previše. Ne smijemo im davati citruse (limun, limeta, naranđa…). Glavna hrana je gotova hrana iz pet shopova. Možemo mu ponuditi sir i kuhanu ne začinjenu piletinu kao izvor bjelančevina (ne prečesto).

DOLAZAK U NOVI DOM

Hrčka smještamo u kavez. Najbolje je imati stakleni ili plastični sa rešetkama. Samu plastiku znaju izgristi. Od stelje se koriste piljevina, sijeno ili fini pijesak kojeg možete kupiti u pet shopovima. Hrčka je prvih par dana potrebno ostaviti na miru kako bi proučio kavez. Nakon toga počnite stavljati ruku u kavez da hrčak osjeti vaš miris. Na ruku stavite poslasticu te mu je ponudite. Tako će se hrčak naviknuti na vas. Nemojte ga odmah podizati u ruku, kako se ne bi prestrašio.

Što više igračaka ima hrčak to će duže živjeti. Inače je njihov životni vijek 1-2 godine. A uz njegu i igru može doživjeti i tri.

U kavez možete postaviti različite tunele kroz koje se mogu provlačiti, no pazite da odgovaraju veličini hrčka, tj da budu veći od samog hrčka. Postoje različite kučice sa terasama i penjalice koje obožavaju. Lopte koje služe za trčanje po kući/stanu. Tako da vaš hrčak može šetati a da ne pobjegne.

VRSTE HRČAKA

Hrčci su glodavci velikih okruglih očiju, debeljuškastih obraza i prćastog nosića. S unutarnje strane obraza imaju karakteristične „kesice“ za skupljanje hrane. Dlaka im je u svim bojama, izrazito su razigrani i zanimljivi za promatranje. U prirodi živi više od dvadesetak pasmina hrčaka. Od toga se kod nas u prodaji mogu pronaći tri pasmine koje se uzgajaju i drže kao kućni ljubimci:

  • Zlatni ili sirijski hrčak (Mesocricetus auratus) – doveden je iz Sirije u Europu davne 1948. godine. Zbog jednostavnog načina uzgoja i brzog razmnožavanja ubrzo se proširio po cijelome svijetu, gdje su križanjem dobiveni hrčci različitih boja i duljina dlake (zlatni hrčak, satenski hrčak, čađavi hrčak, šareni hrčak, crni hrčak, dugodlaki „teddy“ hrčak i mnogi drugi).  Sirijski je hrčak dug oko 18 cm, s prosječnom težinom od oko 180 grama.
  • Ruski hrčak(Phodopus sungorus) – spada u patuljaste hrčke. Odrasle jedinke duge su svega deset cm i teške oko 50 grama. Krzno im je sivkaste boje s bijelim trbuhom i karakterističnom tamnom prugom duž leđa. Danas se može kupiti u tri boje: klasičnoj sivoj, plavoj i bijeloj boji. Zbog neznanja trgovaca, vrlo  često u prodavaonicama kućnih ljubimaca dolazi pod nazivom „kineski hrčak“, što je potpuno netočno. Pravi kineski hrčak živi u prirodi i izgledom podsjeća na ruskog hrčka, no ima karakteristično dug rep i kod nas se ne uzgaja kao kućni ljubimac.
  • Roborovski hrčak (Phodopus roborovskii) – također spada u patuljaste pasmine hrčaka. Krzno mu je svijetlosmeđe do žućkaste boje, bez tamne pruge na leđima. On je najmanji, dužine do osam centimetara i težine svega 25 grama. Roborovski hrčak se, za razliku od sirijskog i ruskog hrčka, može držati u manjim zajednicama i nije agresivan prema ostalim jedinkama iste pasmine (ali jedino ukoliko su svi iz istog legla). Patuljasti su hrčci u prodavaonice kućnih ljubimaca došle mnogo kasnije od sirijskog hrčka te su iz tog razloga danas atraktivniji i popularniji.

Što se bolesti tiče, hrčci rijetko obolijevaju. Najčešći uzroci oboljenja su paraziti i gljivice kojima se hrčak zarazi ukoliko ga držite u prljavim kavezima ili ga loše i nekvalitetno hranite. Osnovni znakovi oboljenja su svrbež, otpadanje dlake, a u težim stadijima i pojava ranica na koži. Ukoliko vidite da je hrčak miran i spava više nego obično, a područje trbuha i anusa mu je uprljano izmetom neugodnog mirisa, znajte da hrčak ima proljev. LMC (limfocitni koriomeningitis) je opasna bolest od koje može oboljeti i čovjek. Simptomi ove bolesti su vrućica, iscrpljenost, bol u zglobovima i mišićima. Hrčak se vrlo često može zaraziti kod uzgajivača i u trgovinama gdje se na jednom mjestu nalazi velik broj životinjica lošeg imunološkog sustava. Na svu sreću, danas je ova bolest izrazito rijetka. Ukoliko primijetite da je vaš ljubimac bolestan, najbolje ga je odvesti veterinaru. Najvažnije je ne uznemiravati hrčka preko dana jer mu to predstavlja veliki izvor stresa.

  • Zbog svoje pitomosti i veličine hrčak je idealan kao prvi kućni ljubimac svakog djeteta.
Kliknite i pretplatite se na YT kanal.