Koje pasmine karakteriziramo kao “opasne”?
Da ljubimac nije igračka uče nas od malih nogu, no jesmo li svjesni svih mogućih posljedica naše neupućenosti i neinformiranosti? U nastavku članka prenosimo vam bitne stavke Pravilnika o držanju opasnih pasmina.
Koje pasmine spadaju u “opasne” pasmine i kako s njima postupati? Pravilnik o držanju opasnih pasmina odgovara nam na brojna pitanja koja si trebamo postaviti imamo li psa koji je okarakteriziran kao opasan.
Prije svega, dobro je znati kada se pasmina karakterizira kao opasna – to može biti bilo koja pasmina koja je:
– ničime izazvana napala čovjeka ili drugog psa te mu nanijela teške ozlijede ili ga usmrtila
– uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa
– psi pasmine terijera tipa bull (stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer) koji ne potječu iz uzgoja (odnosno, vlasnici ove pasmine dužni su posjedovati rodovnicu izdanu od strane Hrvatskog kinološkog saveza i biti upisani u Hrvatsku rodovnu knjigu ili posjedovati rodovnicu izdanu od kinološkog saveza.
Odredbe Pravilnika ne primjenjuju se na službene pse koji se koriste za obavljanje poslova tijela državne uprave.
Tko utvrđuje činjenicu da je neki pas “opasan”? Za taj posao zaduženi su veterinarski inspektori nakon što dođe do prijave ničime izazvanog napada na čovjeka ili drugog psa.
Nakon prijavljenog incidenta, obvezan je upis psa u Upisnik pasa u rubriku “Opasan pas” te se moraju izvaditi isprave o upisu i cijepljenju protiv bjesnoće i sve zajedno upisati u rubriku “XI. OSTALO” zajedno s napomenom “OPASAN PAS”. Nakon što se upotpuni sva papirologija, ovlaštena veterinarska organizacija dužna je obavijestiti Hrvatski kinološki savez u roku od osam dana.
Naravno, to nije sve i priča ne staje samo na tome. Vlasnik “opasnog” psa dužan je ispunjavati obveze prema Pravilniku o držanju opasnih pasmina i nakon upisa psa u registar. Prije svega, odgovornost vlasnika je osigurati mikročipiranje psa u skladu s posebnim propisima bez obzira na njegovu starost. Jednako važna je i kastracija u roku od 14 dana nakon proglašavanja psa “opasnim”.
Osim obveza oko upisa psa u Registar, vlasnik je dužan znati i pravila o držanju opasnog psa. Odnosno, psu je potrebno osigurati prostor ili objekt primjerene veličine iz kojeg ne može pobjeći, a ulazna vrata ili prostor moraju biti zaključana te mora biti istaknuto upozorenje “OPASAN PAS”.
Šetnja “opasnog psa” dozvoljena je isključivo u pratnji vlasnika te uz obveznu brnjicu i povodac u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa. Naravno, pas i vlasnik su dužni pohađati i test stupnja socijalizacije unutar 30 dana od incidenta zbog kojeg se psa upisuje u Registar. Iznimke nisu ni psi iz kontroliranog uzgoja pasmina terijer u tipu bull.
S druge strane, Pravilnikom o držanju opasnih pasmina određena su i neka pravila za uzgajivače opasnih pasmina. Odnosno, prilikom udomljavanja moraju obratiti pozornost na novog vlasnika i uvjete koje je on dužan ispunjavati:
– da vlasnik nije pravomoćno osuđivan za kaznena djela: mučenja životinja, zlouporabe opojnih droga te kaznena djela koja u sebi sadrže elemente nasilja
– da nije pravomoćno kažnjen za prekršaj iz područja zaštite životinja, područja javnog reda i mira te drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja
– da ne postoje sumnjive okolnosti koje ukazuju da bi pas mogao biti zloupotrebljen, a ponajviše se gleda: često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga i drugih omamljujućih sredstva, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje stegovne povrede Pravilnika o stručnom radu Hrvatskog kinološkog saveza ili povrede Kodeksa o ponašanju Hrvatskog kinološkog saveza
– vlasnik je dužan podnijeti dokaze da je stariji od 21 godine i radno sposoban
Život nam nosi svakakve situacije, i niti u jednoj od njih ne podržavamo napuštanje ljubimca, no, smatrate li se osobom koja ne može izaći na kraj s “opasnim psom”, nakon što ste sve pokušali, prema Pravilniku je dopušteno “opasnog psa” smjestiti u sklonište za životinje odobreno od strane nadležnog tijela i/ili ga udomiti ako udomitelj u trenutku udomljavanja ispunjava sve uvjete i ne posjeduje drugog psa.
Važno je znati i informaciju da “opasnog psa” ne smijemo ostavljati na čuvanju ili privremenom smještaju osim u slučaju osiguravanja veterinarskog tretmana.
Trgovina, darovanje, izlaganje, promocija ili oglašavanje prodaje strogo su zabranjeni kao i izložbe ili bilo koji drugi javni nastupi. Ulazak u državu, izlazak iz nje ili privremeni boravak pasa pasmine terijer u tipu bull i njihovih križanaca nije moguć za pse koji nisu upisani u Međunarodni kinološki savez (F.C.I.).
Sve u svemu, kada rezimiramo cijeli Pravilnik, činjenica je da svaki pas, bez obzira na pasminu, može biti “opasan pas”. Polemike oko ovoga su i dalje velike, vlasnike terijera u tipu bull često čujemo kako razglabaju o nepravednosti ovog Pravilnika, no činjenica je da je ovaj Pravilnik napisan ne samo kako bi zaštitio ljude, već i samu pasminu od iskorištavanja i zlostavljanja.
Bez obzira imate li pasminu koja se karakterizira kao opasna, planirate li je nabaviti ili ste samo vlasnik bilo kojeg psa – važno je biti upoznat s Pravilnikom o držanju opasnih pasmina.
