Ljubimci donori
Jeste li se ikada našli u situaciji kada je život vašeg ljubimca u opasnosti i hitno treba transfuziju krvi? Koga nazvati, kome se obratiti? U razgovoru s Petrom Pajtak, začetnicom ideje o bazi pasa donora, doznali smo sve što trebate znati u takvim trenutcima te kako i vi možete pomoći nekome.
Darivanje krvi nikome nije nepoznat pojam. No, kada govorimo o svijetu ljubimaca, malo je onih koji su svjesni da i četveronošci dolaze u situacije kada im je potrebna transfuzija krvi. Dok se sami ne nađemo u situaciji da naš ljubimac treba pomoć nečijeg ljubimca, ni ne razmišljamo o tome.
Srećom, netko se ipak dosjetio napraviti bazu pasa donora koji mogu pomoći kada su naši mezimci u nevolji. U razgovoru s Petrom Pajtak, začetnicom ideje o bazi pasa donora, doznali smo kako je nastala baza, kako ona funkcionira te kako i sami možemo postati dio baze i pomoći u spašavanju dlakavih života.
Petra, čuli smo da ste ti i Zolo često u misiji spašavanja. Kako je nastala ideja o bazi pasa donora i što te navelo da ti i Zolo postanete dio baze?
Da, Zolo je moj treći pas u životu. U slobodno vrijeme je zaigran i hiperaktivan veseljak, ali kad dobijemo poziv da je nekom psu potrebna transfuzija Zolo se naglo smiri i uozbilji, kao da zna da sad mora biti smiren i pomoći. Tako je spasio već desetak pasa koji su dobili dio njegove “lude” krvi.
A kako je to sve krenulo, to je druga priča. Kao i većina vlasnika pasa, nikada nisam razmišljala o tome da i psi mogu zatrebati ili donirati krv jedni drugima, sve dok se nisam 2013. godine našla u toj nezavidnoj situaciji da mi je bio hitno potreban donor krvi jer su mi psi bili otrovani. Po dolasku kod veterinara sa starijim psom (Taro, labrador, 14 godina) koji je bio u lošem stanju veterinari nisu odmah bili sigurni što se događa, ali vidjeli su da gubi puno krvi i da mu se krv ne zgrušava te su mi rekli da hitno pronađem donora krvi. Tada mi to nije bio problem, jer smo imali i mladu kujicu (Toya) koju smo nedugo prije toga udomili, pa je bila idealan donor. Međutim, nešto kasnije je i ona pokazala iste simptome, i zaključili su da je riječ o trovanju. Taro se nakon duge borbe i svih pokušaja veterinara da ga spase, nažalost nije izvukao. Toya je srećom i danas s nama.
Cijela ta situacija navela me na razmišljanje o tome kako sam imala sreće što smo imali dva psa pa nisam morala puno tražiti ni razmišljati gdje i kako pronaći donora u što kraćem roku. Ali, nakon toga sam počela primjećivati sve češće Facebook objave u kojima se hitno traži donor krvi za pse koji su bolesni, hitno moraju na operaciju i slično. Svaki put bih se javila u komentaru, ili nazvala ako je bio ostavljen kontakt broj, no svaki put prekasno, jer je donor već pronađen ili je pas uginuo.
Stvar je u tome da nije svatko u svakom trenutku dana online, i ne vidimo svi odmah objavu, ali pozitivno je da se u skoro svakom od tih slučajeva odmah javilo više ljudi koji su bili u mogućnosti i spremni pomoći. Javila sam se na potragu za donorom kad je Petra Puvača iz udruge Sedma od devet tražila donora za Aguilu, ali je tada donor već bio pronađen. Ona mi se naknadno u razgovorima isto požalila na cijeli proces oko potrage za donorima putem društvenih mreža. Ponekad su stvarno minute u pitanju, pričala mi je kako je kuja kojoj je njezina Annika dala krv za vrijeme dok se tražio donor već bila i arestirala, ali su ju srećom oživjeli i dočekala je transfuziju. Puno bi brže bilo imati odmah neki online popis na kojem su kontakti svih vlasnika pasa koji su potencijalni donori. I tako nam je sinula ideja za bazu ljubimaca donora.
Koji je proces upisa u bazu?
Upis u bazu je jednostavan, samo se ispuni obrazac, nakon čega meni dolazi e-mail i ako pas zadovoljava sve uvijete za donora i upisane su sve informacije – upisujem psa u bazu.
Koliko je velika baza pasa donora, nedostaje li često darivatelja?
Trenutno u bazi imamo upisano 141 donora iz cijele hrvatske. To je zapravo dosta malo. Uvijek su nam potrebni novi donori, jer svi znamo da životni vijek pasa, posebno većih pasmina, nije baš dug. U tom životnom vijeku, donori ne mogu premladi, niti prestari psi, tako da ima samo nekoliko godina u kojima svaki pas može biti donor, naravno, ako je potpuno zdrav i sve je u redu. Ako uzmemo u obzir da u period oko cijepljenja psi ne mogu donirati krv, ako su na nekom terapijskom liječenju, ako su nedavno donirali… ostaje nam vrlo malo pasa spremnih za transfuziju po lokaciji. Uz to, svake godine brišemo pse starije od 10 godina.
Ljudi me stvarno često zovu za Zolu, kako je jedan od većih u bazi, i po tome znam da se baza stvarno koristi, nažalost puno češće nego smo svjesni potreban je pas koji je spreman za transfuziju i vlasnik koji je u mogućnosti biti na raspolaganju. To se stvarno mora poklopiti. Zato je jako važno da kontinuirano nadopunjujemo bazu novim donorima i širimo svijest o tome da transfuzija može zatrebati svakom psu i da je u tom slučaju jako stresno za vlasnika tražiti donora i nadati se da će ga pronaći na vrijeme. Znam i da mnogi vlasnici pasa zaziru od toga da izlažu svoje ljubimce postupku transfuzije, ali da njihovom psu zatreba ne bi im bilo lijepo čuti da je to jedini razlog zbog kojeg njihov pas ne može dobiti prijeko potrebnu krv.
Koje uvjete pas treba ispunjavati kako bi bio donor?
Ukratko, idealni pas donor ima između 1 i 8 godina, tjelesne je težine 20 kg ili više, dobrog je zdravstvenog stanja, redovito cijepljen protiv zaraznih bolesti, redovito je čišćen protiv unutarnjih nametnika te je zaštićen protiv buha, krpelja, komaraca i papatača, ne uzima nikakve lijekove osim ovih navedenih protiv nametnika, nikada nije bolovao od bolesti koje se prenose krvlju (babezioza /anaplazmoza /borelioza /erlihioza /lišmanijoza /dirofilarioza), nikada nije osobno primio transfuziju krvi, građe je koja omogućuje lako dostupne vratne vene ili vene prednjih ekstremiteta, dobrog je i mirnog temperamenta i ima predanog vlasnika željnog i spremnog pomoći. Sve detalje o tome može li pas biti donor imamo objavljenje i na stranici gdje je i baza.
Koliko često vas pozivaju i gdje se daruje krv?
Zovu nas stvarno često, svakih nekoliko tjedana, i nažalost mnoge moramo i odbiti jer i Zolo treba vremena da obnovi krv, iako se na njemu nimalo ne vidi razlika nakon transfuzije i nije ništa mirniji, štoviše, još je živahniji. Ipak, moram misliti i na njegovo zdravlje i ne može baš davati krv svakih par tjedana. Trudim se dva-tri mjeseca razmaka držati između transfuzija jer njemu najčešće vade po pola litre jer je velik pas. Transfuzije se obavljaju najčešće na veterinarskom fakultetu, ali i svim drugim ambulantama u kojima se izvode operacije.
Kako izgleda proces vađenja krvi i kako Zolo reagira na njega?
Krv se najčešće vadi iz prednjih šapa, samo jednom su mu vadili iz vratne žile jer je bilo brže, a bilo je jako hitno za psa kojem je krv bila potrebna. Zolo je miran, ne boji se veterinara i ponekad mi se čini da uživa u pažnji i maženju svih oko njega tijekom transfuzije.
Naravno, ja sam uvijek uz njega, a u rijetkim slučajevima kad nisam mogla ja biti s njim vodila ga je moja sestra koja isto kaže da je bio dobar, miran i poslušan. Stvarno, on kao da zna da mora biti miran i pomoći, jer inače je baš živahan i aktivan pas koji ne može 5 minuta biti na miru. Često nakon završetka transfuzije dobi neki slatkiš, konzervu ili nagradu od veterinara, ali i od mene nakon što stignemo kući. Jedina posljedica svake transfuzije za Zolu su obrijane šapice, ali dlaka brzo naraste. S druge strane, u većini slučajeva spasi život i stekne novog prijatelja, što je neprocjenjivo.
Jesi li ikada imala priliku vidjeti ljubimca kojeg ste spasili, znate li što se događa s njima?
Apsolutno, družimo se sa psima koje je spasio, svaki put nam se vlasnici zahvaljuju, javljaju kako teče napredak i oporavak psa kojem smo pomogli, a kad se pas potpuno oporavi nađemo se na nekom od igrališta za pse u gradu i onda kreće igra u veselje. Stvarno smo oboje stekli nove dvonožne i četveronožne prijatelje svakom donacijom krvi. I, ono najbitnije, pomogli kad je stvarno bilo hitno i bitno. A, neki od pasa kojima smo pomogli i koji su se super oporavili sada su i sami donori upisani u bazu. ?
Kao ponosna vlasnica čestog darivatelja krvi, što bi poručila onima koji razmišljaju postati dio baze?
Ako pas zadovoljava uvjete za donora, svakako bih preporučila da ga se upiše u bazu. U hrvatskoj nemamo banku krvi za pse, i tko zna hoćemo li je i kada dobiti. Do tada jedino na što možemo računati u tim teškim situacijama kad našem ljubimcu zatreba transfuzija je da ćemo imati dovoljno izbora koga nazvati i kako što lakše i što brže pronaći donora. Uz to, najvažnije je da se kontinuirano informiramo o tome da baza postoji te kako je koristiti. Puno vlasnika pasa se iznenadi kada im spomenem bazu, a mnogi kojima smo dali krv su u kasnijim druženjima pričali da nisu uopće znali da psi mogu davati krv niti razmišljali ikada o tome kako i gdje pronaći donora dok im nije zatrebao. Često nam se javljaju ljudi na našoj Facebook stranici “Ljubimci donori” putem objava i privatnih poruka u potrazi za donorima, jer ljudi i dalje nažalost ne znaju za bazu ili ne znaju kako je koristiti. Svima objasnimo da je baza napravljena kako bi svaki vlasnik psa kojem je potreban donor mogao sam u bazi pronaći i kontaktirati vlasnika najbližeg i najprikladnijeg donora.
To i je bio cilj ove baze, da se postupak potrage skrati s Facebook objava na samo nekoliko brzih telefonskih poziva na koje ipak svi najprije odgovorimo, jer nismo uvijek i stalno na društvenim mrežama. Kontinuirano informiramo ljude o postojanju baze i kako je koristiti, nadam se da će se i svi vlasnici pasa uključiti u tu info-akciju i podijeliti tu informaciju sa svojim “čoporom” i širim krugom ljubitelja i vlasnika pasa. Na kraju, baš zato i vama želimo reći jedno veliko hvala na ovom intervjuu.
Iako je Petra sve rekla, važno je naglasiti kako je potreba za ljubimcima donorima veća od broja upisanih pasa u bazu. Ovim putem vas želimo potaknuti da se i vi sa svojim ljubimcem pridružite bazi donora. Ako vaš ljubimac ne zadovoljava uvjete za donora, najmanje što možete napraviti jest podijeliti vijest o bazi sa svojim prijateljima.
141 donor jedva pokriva psa po gradu, a podjela, naravno, nije tako pravilna. Zašto neke grupe na Facebooku za vlasnike i ljubimce broje preko 40.000 članova, dok stranica baze pasa donora broji tek 1600 i nešto članova? Možemo li zajedno popraviti ovu statistiku i pomoći dlakavim prijateljima? Mi vjerujemo da možemo!
Često smo svjedoci raznih situacija u kojima četveronošci trebaju pomoć poput transfuzije krvi, pridružite se sa svojim ljubimcem bazi pasa donora i pomognite u spašavanju dlakavih prijatelja.