Pretilost, Dijabetes, Alergije – Kako hranite ljubimca?
Suživot sa kućnim ljubimcem zahtijeva i poznavanje njegovih hranidbenih potreba te odgovornost prema njegovu zdravlju.
Mnoge bolesti/ bolesna stanja uzrokovana su nepravilnom hranidbom, stoga su uravnoteženi obroci među bitnim preventivnim čimbenicima. Osnovni je cilj izabrati hranu koja je ukusna, uravnoteženog sastava i, ovisno o vrsti oboljenja, bogata energijom. No, znamo svi da u današnje vrijeme to postaje veliki problem te da se vlasnici često „hvataju za glavu“ u borbi sa raznim bolestima, alergijama… Poznato, zar ne?
Da bismo vam sve bolje predočili, navesti ćemo najčešće probleme u kojima prehrana ima preventivnu ulogu ili one za koje je nužan poseban režim hranidbe:
1. PRETILOST
Vjerovali ili ne, pretilost se smatra patološkim stanjem koje se očituje nakupljanjem masti iznad razine potrebne za optimalno funkcioniranje organizma. Ono je posljedica neuravnoteženog ili prekomjernog obroka tijekom duljeg vremena. Dakle, neograničenim davanjem „hrane sa stola“, svom ljubimcu ne činite uslugu, iako vas neodoljivo i umiljato gleda!
Pravilna hranidba će u najvećoj mjeri pomoći u postizanju optimalne tjelesne mase. Hrana mora biti niskokalorična i uravnotežena, kako bi mački i psu pružila optimalnu prehranu u razdoblju gubitka tjelesne mase. Smanjena energetska vrijednost obroka, uz dodatak visokokvalitetnih bjelančevina podrijetlom iz piletine i ribe, omogućuje gubitak masnog tkiva uz očuvanje mišićne mase.
ŠTO UČINITI?
Sastojci hrane, poput L-karnitina i vitamina A povoljno utječu na gubitak tjelesne mase uz očuvanje mišićne mase, stoga birajte hranu bogatu navedenim sastojcima. Dokazano je da L-karnitin pomaže sagorijevanju masti i očuvanju mišićne mase, a povećana količina vitamina A smanjuje mogućnost brzog povratka debljine. Za zdravu i normalnu funkciju crijeva važna je i optimalna količina sirove vlaknine u obroku. Krom i mješavina ugljikohidrata u hrani potpomažu održavanju zdravoga probavnog sustava. Nužno je naglasiti kako je potrebno prestati sa nekontroliranim davanjem bilo koje hrane psu ili mački. Psa treba vagati tjedno, uvijek u isto vrijeme, pa ako nema pomaka u gubitku tjelesne mase obrok, obrok treba smanjiti za 20%. Neki su psi skloni pretilosti zbog loše raspodjele obroka i kontrole sitosti, stoga je kod njih potrebno osobito paziti na prehranu. Pasmine sklonije pretilosti su: labradori, rotvajleri, koker španijeli, dugodlaki jazavčari, bigli, kavaliri, škotski terijeri…, a mali postotak pretilih slučajeva u svezi je i s endokrinološkim poremećajima (posebice hipotireozom), ali i kastracijama.
ZAŠTO PRETILOST MOŽE BITI VELIKI PROBLEM?
Pretilost može uzrokovati lošu pokretljivost zglobova, kardiorespiratorne probleme, dijabetes mellitus, probleme s reprodukcijom, povećava rizik pri kirurškim zahvatima i skraćuje životni vijek. Iz tog razloga, hrana mora biti niskokalorična, ali uravnotežena, kako bi životinji pružila optimalnu prehranu u razdoblju gubitka tjelesne mase.
2. DIJABETES
Dijabetes je kronični endokrinološki poremećaj koji se pojavljuje i u pasa i u mačaka. Uzrokovan je relativnom ili apsolutnom deficijencijom hormona inzulina koji proizvode beta-stanice pankreasa. Inzulin stimulira transport glukoze i drugih hranjivih tvari za staničnu uporabu. Nedostatak inzulina uzrokuje porast količine glukoze u krvi (hiperglikemija) i nesposobnost tkiva da primaju glukozu. Primarni klinički znakovi dijabetesa su poliurija, polidipsija, polifagija te gubitak tjelesne mase. U mačaka je najvažniji čimbenik rizika starija dob. Između 70 i 90% mačaka oboljelih od dijabetesa starije su od sedam godina. Ostali predisponirajući čimbenici su nedovoljno kretanje, neoplazija gušterače, dugotrajna primjena progesterona te genski čimbenici. Tip I dijabetesa ovisan je o inzulinu. Očituje se apsolutnim nedostatkom endogenog inzulina. Tip II neovisan je o inzulinu i očituje se oštećenom sekrecijom inzulina, rezistencijom na inzulin te amiloidnim taloženjem u gušterači. Rezistencija na inzulin nastaje kad su potrebne povišene koncentracije cirkulirajućeg hormona za održavanje količine glukoze u krvi, i najčešći je oblik dijabetesa u mačaka. Od dijabetesa tipa II češće obolijevaju starije mačke koje se slabo kreću, konzumiraju hranu bogatu ugljikohidratima i pretile su. Dijabetes melitus pogađa otprilike jednog od 200 pasa. Kao i u mačaka, glavni klinički znakovi su polidipsija, poliurija i gubitak tjelesne mase. Bitan uvjet je netolerancija ugljikohidrata zbog nedostatka inzulina, što povećava hiperglikemiju i glikozuriju. Pas dobiva dnevno injekciju inzulina i mora se paziti na prehranu. Otprilike jednu četvrtinu dnevnog unosa hrane treba davati prije injekcije inzulina, a hrana se daje svakodnevno u isto vrijeme. Ostale 3/4 obroka psu se daju kad se inzulin počne maksimalno izlučivati. Mačke oboljele od dijabetesa trebalo bi hraniti visokokvalitetnim bjelančevinama u količini koja zadovoljava njihove dnevne potrebe. Ako kao komplikacija dijabetesa nastane kronično zatajenje bubrega, mora se uvesti restrikcija bjelančevina sukladno kontroli azotemije.
Hrana za pse i mačke oboljele od dijabetesa treba sadržavati manje količine masti, ali odgovarajuće količine esencijalnih masnih kiselina. Količina masti u kupovnoj hrani namijenjenoj za životinje oboljele od dijabetesa ne smije premašiti 20% od metaboličke energije u hrani. Sadržaj ugljikohidrata u hrani za životinje s dijabetesom iznimno je važan jer ima velik utjecaj na količinu glukoze u krvi nakon jela. Hrana koja smanjuje glikemični indeks je poželjna jer ublažava fluktuacije glukoze u krvi što pridonosi boljoj kontroli dijabetesa. Općenito, složeni ugljikohidrati imaju niži glikemični indeks od jednostavnih, jer se sporije probavljaju i apsorbiraju. Ječam je izvrstan izvor škroba prikladan za prehranu životinja oboljelih od dijabetesa. Relativno niski glikemični indeks ječma povezan je s visokom količinom vlaknine i beta-glukana. Najveći glikemični indeks u hranidbi pasa ima riža. Hranidba rižom može povećati hiperglikemiju nakon jela, a hranidba ječmom ili sirkom modulira odgovor glukoze i inzulina, i zato je bolji izbor za životinje oboljele od dijabetesa.
Uloga sirove vlaknine u hranidbi životinja oboljelih od dijabetesa veoma je važna. Topljiva vlaknina (pektin, nešto hemiceluloze te fruktooligosaharidi) ima visoku sposobnost zadržavanja vode, odgađa pražnjenje želuca i usporava brzinu apsorpcije hranjivih tvari u crijevima. Većinu topljive vlaknine fermentiraju bakterije iz debelog crijeva. Netopljiva vlaknina (celuloza, lignin i većina hemiceluloza) ima manju sposobnost zadržavanja vode, a bakterije gastrointestinalnog sustava je manje učinkovito fermentiraju.
3. ALERGIJE
Alarm svakom vlasniku definitivno su svrbež, lizanje/grickanje tijela, gubitak dlake, trljanje tijela duž poda ili drugih predmeta, upala kože, upala očiju, kihanje i slično. Alergija na hranu se javlja kada imunološki sustav pogrešno tretira određenu bjelančevinu iz hrane i onda reagira s antitijelima koji u konačnici aktiviraju čitav niz simptoma.
Kad se posumnja na preosjetljivost na hranu, standardna dijagnostika uključuje:
a) eliminacijsku dijetu i ustanovljivanje poboljšanja kliničkih znakova
b) hranidbu izabranim sastojcima da bi se identificirali specifični antigeni u hrani
Eliminacijska dijeta uključuje izlaganje životinje novom izvoru proteina kao što su divljač, patka, bijela riba, kunić, hidrolizati proteina (perad, soja). Eliminacijska hrana sadržava izvore bjelančevina i ugljikohidrata kojima prethodno životinja nije bila izložena. To bi značilo selekciju hrane koja sadržava sastojke koji nisu obično uključeni u kupovnu hranu za kućne ljubimce. Uspjeh eliminacijske prehrane ovisit će o točnosti identifikacije pojedinih alergena, odabiru adekvatne eliminacijske prehrane, prihvaćanju novih namirnica od strane pacijenta te suradnji vlasnika.
Trajanje eliminacijske dijete najčešće je od 6(8)- 10(12) tjedana. Obično je potrebno 6 do 8 tjedana kako bi se vidjelo poboljšanje u kliničkoj slici vezanoj za alergiju na hranu te i do 12 tjedana do potpunog povlačenja simptoma. Izrazito je važno dosljedno provođenje prehrane isključivo propisanom dijetom, odnosno da pacijent kroz cijelo trajanje testnog razdoblja ne dobiva apsolutno ništa osim hipoalergene hrane. Ukoliko životinja tijekom provedbe eliminacijske dijete ipak pojede nešto izvan propisane prehrane, testno bi razdoblje trebalo produžiti za 2-8 tjedana kako bi omogućili dovoljno vremena da se simptomi vezani za alergiju na hranu povuku. Ukoliko se klinički znaci alergijskog dermatitisa povuku tijekom provođenja hipoalergene dijete idealno bi bilo ponovno uvesti prijašnju prehranu psa, odnosno namirnice koje smo izbacilii tijekom eliminacijske prehrane te pratiti reakciju organizma.
U slučaju da se pojavi reakcija, tj. ponovna pojava prijašnjih simptoma, time smo potvrdili da je poboljšanje kliničke slike bilo vezano za provođenje eliminacijske dijete. Tada postoje 2 opcije: Prva je da se životinju trajno prebaci na eliminacijsku prehranu, a druga je da nastavimo uvođenje pojedinih sastojaka prijašnje prehrane životinje kako bismo utvrdili točan alergen koji je prouzročio preosjetljivost u dotične životinje. Taj bi sastojak trebalo izbjegavati u svim budućim obrocima, odnosno trajno ga izbaciti iz prehrane.
U slučaju intolerancije na sastojke hrane, tj.alergija na hranu, najčešće se preporuča hipoalergena, potpuna veterinarska hrana. Sastav takve hrane uključuje: kukuruzni škrob, hidrolizat perja s niskom molekularnom težinom (izvor L aminokiselina i oligopeptida), copra ulje, sojino ulje, minerali, biljna vlakna, celuloza cikorije, frukto-oligo saharidi, riblje ulje, mono-i digliceridi masnih kiselina esterificirana s limunskom kiselinom, životinjska mast, ekstrakt nevena (izvor luteina). Zahvaljujući posebnoj formulaciji ograničava se postojanje izvora alergena koji se unose prehranom. Također, patentirani kompleks hranjivih tvari (aminokiseline, vitamini, minerali…) jamči potpunu nutricionističku potporu kože i njene uloge kao zaštitne barijere, stimulira se obnavljanje kože i rast dlake.
U dijagnostici preosjetljivosti mačke na hranu, eliminacijska se dijeta sastoji samo od jednog izvora bjelančevina i jednog izvora ugljikohidrata kojima životinja prethodno nije bila izložena. Ta se dijeta treba postupno uvoditi tijekom četiri dana. Poboljšanje kliničkih znakova vidjet će se za najmanje tri tjedna, no to može biti i za deset tjedana.
Za kraj, važno je naglasiti da je takva prehrana kontraindicirana u slučaju gravidnosti i laktacije.
U prethodnom članku Tena nam je donijela korisne informacije o osnovama prehrane kod pasa i mačaka:
