Strah i anksioznost kod pasa
Strah i anksioznost mogu dovesti do problema u ponašanju psa pa vlasnici često traže stručnu pomoć upravo oko toga. Koja je razlika između straha i anksioznosti te kako pristupiti ljubimcu koji se nalazi u jednom od navedenih stanja doznajte u nastavku.
U posljednje vrijeme problem anksioznosti ili straha kod pasa se javlja vrlo često. U samom početku on djeluje bezopasno no kasnije može dovesti do velikih problema u ponašanju i zdravlju ljubimca. Kao i sa svime, sve kreće od socijalizacije.
Psi sa svoja napunjena tri tjedna kreću u istraživanje svijeta oko sebe te do svog trećeg mjeseca formiraju svoje veze. Za vrijeme tog razdoblja (socijalizacije) oni razvijaju komunikacijske vještine te se privikavaju na različite vrste podražaja (zvučne, vizualne, dodirne i mirisne). Ako štene u tom periodu iskusi više pozitivnih iskustva gajit će povjerenje prema svim srodnim situacijama, dok štenci s više negativnih iskustava imaju veće predispozicije razviti anksiozni poremećaj ili strah od nečeg određenog. Štenci s manjkom iskustva u periodu socijalizacije kasnije će također biti skloniji anksioznosti ili strahu.
Anksioznost je osjećaj tjeskobe, stanje u kojem pas predosjeća neku neugodnost iako nema neki opravdani razlog za to, dok je strah emocionalni odgovor na neku „opasnost“ poput neke određene osobe, glasnog zvuka ili objekta. Postoji puno načina kako možemo prepoznati ova dva poremećaja.
Kada je pas prestrašen najčešće reakcije su bijeg, ukopavanje u mjestu ili čak napad dok za anksioznost imamo puno više različitih predznaka poput usiljenog zijevanja ili prečestog oblizivanja nosa, drhtanje, izbjegavanje, okretanje glave ili pak panično grebanje. Pas koji osjeća tjeskobu bit će slabije koncentracije i teže će učiti.
Bitno je raditi sa svojim psom kako bi se ovaj problem riješio no prije svega, dobro bi bilo provjeriti kod svog veterinara osjetila svog ljubimca (ako pas ima oštećen vid, njuh ili sluh ne čudi da se osjeća anksiozno i tada se tome drugačije pristupa). Također, stručna osoba vam može pomoći i usmjeriti vas kako točno s vašim psom treba postupati.
Prvi korak u otklanjanju problematike je otkriti na koje to podražaje ili situacije ljubimac reagira. Kada shvatimo što izaziva nelagodu kod mezimca treba mu dati određeno vrijeme (ovisno o situaciji i stupnju straha ili tjeskobe) da se opusti i izbjegavati situacije koje čine da se tako osjeća.
Nakon što pas „dođe k sebi“ treba ga postepeno susretati s njemu nelagodnim situacijama kako bi ih počeo doživljavati što manje stresnima i na posljetku shvatio da su bezopasne. Svaki pas je individua za sebe pa je teško odrediti koliko će to potrajati i kako će brzo pas usvojiti nova znanja. Budite svjesni da je psu sve ovo jako stresno u početku pa nemojte očekivati da će sve teći brzo i glatko. Na rješavanje problema najviše utjecaja ima trud vlasnika no isto tako i okolina, ranije proživljena iskustva ili stupanj do kojeg je uznapredovao poremećaj.
Koliko god dugo trajao taj proces, on je izuzetno bitan za ljubimca. Strah i anksioznost kod pasa popraćeni su i fiziološkim promjenama u organizmu, uzrokuju stanje stresa koje dugoročno može ostaviti posljedice na zdravstveno stanje ljubimca, poput slabljenja imunološkog sustava te na posljetku i skraćivanje životnog vijeka.
Ako primijetite anksioznost ili strah kod svojeg psa savjetujte se sa stručnom osobom i krenite već danas s ispravljanjem ovog neželjenog ponašanja kako bi olakšali sebi i svom ljubimcu svakodnevicu i održali zdravlje svog psa
