Sigurno ste upoznati sa činjenicom da je svake godine obavezno cijepiti pse protiv bjesnoće, no jeste li se ikada zapitali zašto? Da biste u stvarnosti razumjeli razlog, najprije ćemo vas detaljno upoznati sa samim značajem ove bolesti.
Bjesnoća je virusna zarazna bolest, zoonoza, što znači da se prenosi sa životinje na čovjeka. Od te bolesti obolijevaju sve toplokrvne životinje te ljudi. Rasprostranjena je diljem svijeta, a s obzirom da godišnje od nje oboli više od 55.000 ljudi, u svjetskim razmjerima predstavlja jednu od najznačajnijih zoonoza.
Kako se bjesnoća prenosi?
Uzročnik se nalazi u slini zaražene životinje, a na čovjeka se prenosi ugrizom ili kontaktnim putem sa zaraženom krvlju, slinom i drugim sekretima životinje koji u čovjeka mogu ući preko sitnih, neprimjetnih ranica, posjekotina, preko sluznica oka i usta.
Koliko traje inkubacija bolesti?
Bjesnoća je jedina zarazna bolest koja ima dugu inkubaciju. Dužina inkubacije je najčešće 2 – 8 tjedana, što ovisi o količini virusa, mjestu ozljede, tako da npr. ugriz za glavu i vrat može imati inkubaciju do 30 dana, a za nogu 90 i više dana. Najkraća opisana inkubacija je 5 dana, a najduža preko 2 godine.
Kako prepoznati simptome bolesti?
Početni simptomi bjesnoće su temperatura, bolovi ili trnci na mjestu ozljede. Kako se virus širi, razvija se upala mozga i leđne moždine. Uznapredovali oblik prati agresivno ponašanje, halucinacije i epileptički napadi. Prepoznatljivi simptom bolesti je hidrofobija (strah od vode). Također, zbog otežanog gutanja i lučenja sline javlja se „pjena na ustima” . Nakon nekoliko dana nastupa paraliza mišića i u konačnici dolazi do smrti zbog prestanka disanja te prestanka rada srca.
VAŽNOST CIJEPLJENJA
Kada se razviju simptomi bolesti- bjesnoća dovodi do smrti, dakle specifičnog lijeka NEMA! Ali bolest je moguće spriječiti!
Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj?
U Republici Hrvatskoj bjesnoća se redovito pojavljivala kod divljih i domaćih životinja sve do 2014. godine. Kao primjer velikog broja pozitivnih životinja možemo navesti godinu 1999. godine kada je bjesnoća utvrđena kod 1040 divljih životinja i 105 domaćih životinja, a 2000. godine bolest je utvrđena kod 917 divljih i 47 domaćih životinja.
Upravo radi dobre osviještenosti vlasnika po pitanju ove bolesti te redovitom cijepljenju, danas pojava bolesti u Hrvatskoj nije zabilježena.
No uvijek postoji „ALI“!
Bitno je naglasiti važnost da se takvo stanje i u budućnosti održi te da životinje redovito cijepite jer je u susjednoj Bosni i Hercegovini te Srbiji bjesnoća prisutna kod divljih životinja. Iako od 2014. godine nema slučajeva bjesnoće u našoj zemlji, uzmimo u obzir dugačku granicu sa navedenim državama i opasnost od prijenosa . Stoga, CIJEPITE SVOJE ŽIVOTINJE!
CIJEPLJENJE PASA
Zakonska obveza je da se svi psi stariji od 3 mjeseca cijepe jedan put godišnje protiv bjesnoće i to unutar 12 mjeseci.
Dakle, ako ste životinju cijepili, na primjer, 19. 04. 2019. godine- trebate ju cijepiti prije datuma 19. 04. 2020. godine.
Za ostale domaće životinje ne postoji zakonska obaveza cijepljenja protiv bjesnoće, ali je preporučljivo.
KONTROVERZNO PITANJE O UČESTALOSTI CIJEPLJENJA – zašto cijepimo svake godine?
Među građanima se često postavljaju pitanja zašto moraju cijepiti životinje svake godine, a ne svake 2 ili 3 godine.
Istina je da neki proizvođači navode da cjepivo protiv bjesnoće vrijedi dvije, a neka čak i tri godine.
Ali svaki je pas, mačka ili neka druga životinja jedinstven i stvaranje antitijela kao odgovor na cjepivo ovisi o stanju njegovog imunološkog sustava. Uz tu činjenicu postoje i neke druge kao što su dob, spol, prehrana, uhranjenost životinje, podneblje…
Zbog toga na pitanje vlasnika treba li njegov pas baš svake godine cjepivo protiv bjesnoće, ne možemo znati dok ne spoznamo imunološki status dotične životinje toga trena. Da to saznamo, trebali bismo mjeriti titar antitijela na bjesnoću. Cijena određivanja titra za psa ili mačku je cca 450 kn+PDV. Mnogi psi zaista mogu imati zaštitnu imunost više od jedne godine, ali to je individualno, stoga bi im dodatno uz cijepljenje morali mjeriti titar.
U tekstu je naveden cjelokupan značaj bolesti i zašto ju je vrlo važno kontrolirati.
Konačni odgovor glasi da u našoj zemlji bjesnoća nije u potpunosti iskorijenjena, znači da Hrvatska još uvijek spada u rizične zemlje. Iz toga polazi i uredba o ZAKONSKI OBAVEZNOM cijepljenju pasa svake godine koju propisuje ministar, a veterinari su tu da provode naređenu mjeru. Zemlje slobodne od bjesnoće odredile su cijepljenje svake dvije, a negdje svake tri godine, no Hrvatska ne spada u te države. Iz svega je jasno da cijepljenjem svojih pasa ne činite dobro samo za njih, nego štitite i zdravlje ljudi.
NOVOST od 01.2021.
Komentari su zatvoreni.