Zanimljivosti o Jorkširskim terijerima
Jorkširski terijeri (Yorkshire terrier) su mala i energična pasmina pasa koji osvajaju svojom umiljatošću, već spomenutom energijom i nadasve simpatičnim izgledom! Uzgajaju se već preko 100 godina i uvršteni su među omiljene pasmine. Samouvjerenim i ponosnim stavom, podrijetlo vuku iz Engleske.
U nastavku donosimo zanimljivosti o tome što ovu pasminu čini posebnom!
1. Na početku 19. stoljeća u Engleskoj psi veći od 21 cm su bili zabranjeni, kako ne bi ugrožavali životinje po šumama, s obzirom da je zemlja tada bila vrlo siromašna. Tada je jorkširski terijer bio uzgajan kao lovac i ratnik, što je i danas prepoznavajuće u njihovoj naravi. Zahvaljujući svojoj veličini i lovačkom nagonu uklanjali su sa svojih staništa štakore, što je pratilo mnoga selišta. Ova pasmina ukrštavana je s maltezerom, zbog poželjne duljine dlake, skajterijerom, english toy terijerom i dandi dinmont terijerom.
2. Ova je pasmina izvornog naziva škotski terijer (Scotch Terriees) stigla u Englesku sa Škotima, radnicima iz industrije vune. Oni su ih koristili za lov, a u Engleskoj su se nastanili u Jorksire. Promjenu imena iz prvobitnog doma Škotske predložio je novinar Angus Sutherland, argumentirajući kako je „savršenstvo u rasi“ postignuto tek njihovim dolaskom u Jorkshire, Englesku. Nakon što je njegov prijedlog dobio široku javnu podršku, ime je službeno promijenjeno 1870-ih godina u jorkširskog terijera.
3. 1984. godine maleni jorkširski terijer imena Schneeflocken von Friedheck je korišten za stvaranje nove pasmine putem pažljivog i selektivnog uzgoja, zbog njegovih jedinstvenih oznaka plave, bijele i zlatne boje na dlaki. Nova pasmina je nazvana Biewer terrier te je prihvaćena u Američki Kennel Klub 2014. godine kao registrirana pasmina.
4. Jorkširski terijer ima dugu i sjajnu dlaku nalik ljudskoj kosi koja raste neprestano, nema poddlake i rijetko pada (prilikom češljanja). Boja dlake je zlatno smeđa sa crnim paležom, a dlaka koja se proteže od stražnje strane vrata do korijena repa je tamno-čelično plava (ne srebrno-plava). Na natjecanja dolaze sa dugom dlakom što je u skladu s njihovom samouvjerenom naravi i ponositim držanjem, ali većina vlasnika ih šiša na kratko zbog nesmetanog kretanja i uživanja u aktivnostima.
5. Američki vojnik po imenu Bill Wyne pronašao je jorkširskog terijera u rovu za vrijeme Drugog svjetskog rata i nazvao ga „Smoky“. Zajedno su proputovali Novu Gvineju gdje je pomogao vojnicima u komunikaciji. Smoky je prešao bolnice preko Pacifika i SAD-a gdje je bio korišten kao terapijski pas za ranjene vojnike. Nakon rata pojavljivao se u raznim televizijskim emisijama te u Hollywoodu. Prema nekim navodima, Smoky je bio prvi terapijski pas.
6. Jednog psa smatraju izuzetno važnim pretkom ove vrste, točnije “ocem pasmine”. Taj jorkširski terijer imena Huddersfield Ben je bio pas prvak u lovljenju, eliminiranju štakora, što je u ono vrijeme farmerima bilo izuzetno važno. U brojnim natjecanjima osvojio je preko 70 nagrada.
7. Jorkširski terijeri su skloni proizvoditi smiješne zvukove prilikom kihanja zbog specifičnog anatomskog položaja ždrijela. Njihovo kihanje mogu izazvati parfemi, pelud ili prašina.
8. Jorkširski terijer spada među prve registrirane pasmine u Američkom Kennel Klubu, već 1885. godine, iako nisu osobito stara pasmina.
Ovaj pas ponaša se ponosno i zaštitnički, vrlo je hrabar i spreman na avanture! Odan i privržen svom vlasniku, jako inteligentan i prilagodljiv različitim situacijama i sredinama. Osvaja veselim karakterom i danas su jedna od omiljenih pasmina.
