Gubitak dlake kod kućnih ljubimaca uvijek izaziva zabrinutost vlasnika, osobito kada se javlja kod pasmina koje su poznate po svom bogatom, pufastom krznu. Iako alopecija (medicinski termin za ćelavost) može biti simptom raznih kožnih, parazitarnih i sistemskih oboljenja, jedan od najintrigantnijih oblika ovog stanja u veterinarskoj dermatologiji svakako je Alopecija X, poznata i kao Black Skin Disease (Bolest crne kože).

Za mnoge vlasnike, trenutak kada primijete da njihov dotad dlakavi ljubimac ubrzano gubi krzno, a koža mu poprima tamnu nijansu, predstavlja veliki šok. No, što znanost zapravo kaže o ovom stanju? Zašto nastaje, kako se manifestira i što moderna veterina može učiniti? U ovom detaljnom vodiču donosimo stručno utemeljen pregled svega što trebate znati.

Što je zapravo Alopecija X?

Naziv “Alopecija X” savršeno opisuje prirodu ove bolesti – slovo “X” označava nepoznanicu, odnosno idiopatski karakter bolesti (stanje kojemu se ne zna točan i jednoznačan uzrok).

Znanstveno gledano, radi se o poremećaju ciklusa rasta dlake (tzv. telogeni arest). Prema suvremenim znanstvenim istraživanjima o regulaciji ciklusa dlake kod pasa, kod zdravog psa dlaka prolazi kroz fazu rasta (anagena), fazu tranzicije (katagena) i fazu mirovanja (telogena faza) prije nego što ispadne i napravi mjesta novoj dlaci. Kod Alopecije X, folikuli dlake jednostavno “zaglave” u telogenoj fazi mirovanja i prestanu proizvoditi novu dlaku nakon što stara ispadne.

Najvažnije karakteristike ovog sindroma su:

• Simetrični gubitak dlake na tijelu.

• Izostanak bilo kakvog svrbeža (pruritusa).

• Tamnjenje (hiperpigmentacija) kože na mjestima bez dlake.

• Potpuno očuvano opće zdravstveno stanje psa.

Važna napomena: Alopecija X nije zarazna! Ne prenosi se kontaktom na druge životinje niti na ljude. To je isključivo individualni problem folikula dlake.

Koje su pasmine najčešće pogođene?

Iako se može pojaviti kod bilo kojeg psa, klinička praksa pokazuje izrazitu genetsku predispoziciju kod takozvanih nordijskih pasmina i pasmina s dvostrukim, gustim krznom (“plush-coated” pasmine).

Najčešće zahvaćene pasmine uključuju:

• Pomeranac (daleko najzastupljenija pasmina u kliničkim studijama)

👉 Pročitajte naš detaljan vodič: Pomeranac – sve o pasmini, zdravlje, skrb i cijena

• Čau-čau (Chow-chow)

• Samojed

• Sibirski haski i Aljaški malamut

• Keeshond (vučji špic)

• Patuljasti pudl

Simptomi se najčešće počinju manifestirati kod mladih odraslih pasa, obično u dobi između 1 i 3 godine, često neposredno nakon promjene iz šteneće u odraslu dlaku.

Kako prepoznati simptome: Od prvih znakova do uznapredovale faze

Klinička slika je vrlo specifična, a vlasnici obično primjećuju promjene u dvije faze.

Rani znakovi:

• Dlaka postaje izrazito suha, lomljiva i gubi prirodni sjaj.

• Prvo ispadaju primarne (zaštitne, oštrije) dlake.

• Pas neko vrijeme izgleda kao da ima samo meku, “šteneću” poddlaku, koja se lako petlja.

Uznapredovala faza:

• Simetrična ćelavost: Gubitak dlake širi se na trup (bokove i bedra). Zanimljivo je da su glava i prednje noge gotovo uvijek pošteđeni.

• Specifične zone: Često se prvo primijeti gubitak dlake na stražnjim nogama (tzv. “pants area” ili hlačice) te na repu koji postaje potpuno ćelav (tzv. “rat tail” ili štakorski rep).

• Hiperpigmentacija: Koža na mjestima gdje je dlaka ispala postepeno tamni dok ne postane potpuno tamno siva do crna.

Ono što je presudno za sumnju na Alopeciju X jest činjenica da nema svrbeža, pas je raspoložen, aktivan, ima normalan apetit i ne pokazuje nikakve sistemske simptome bolesti. Pas je iznutra potpuno zdrav.

⚠️ ZNANSTVENO I MEDICINSKO UPOZORENJE: Dijagnostika endokrinoloških i dermatoloških bolesti je izuzetno kompleksna. Zato se bilo kakvo liječenje mora obavljati isključivo i samo u veterinarskoj ordinaciji i uz nadzor veterinara i stručne osobe! Samoinicijativno davanje hormona, suplemenata, ljudskih lijekova ili krema na temelju informacija s interneta može ozbiljno ugroziti život vašeg psa, nepovratno oštetiti njegove unutarnje organe i izazvati po život opasne komplikacije.

Dijagnostika: Zašto je veterinar apsolutno nužan?

Ovo je najvažniji dio razumijevanja ove bolesti. Alopecija X je dijagnoza isključivanja. To znači da ne postoji jedan brzi test koji će ju potvrditi.

Isti obrazac ispadanja dlake (simetrična alopecija i hiperpigmentacija) javlja se kod izuzetno opasnih sistemskih bolesti. Prije nego što veterinar potvrdi Alopeciju X, on mora isključiti:

1. Hipotireozu: Smanjenu funkciju štitnjače.

2. Cushingov sindrom (Hiperadrenokorticizam): Opasnu bolest nadbubrežne žlijezde čiji su kožni simptomi gotovo identični Alopeciji X, ali koja neliječena dovodi do zatajenja organa.

3. Demodikozu i gljivične infekcije.

4. Sebacealni adenitis i imunosne reakcije kože: Uključujući razne oblike osipa, koprivnjače i alergijskih dermatoza koji mogu uzrokovati promjene na koži i ispadanje dlake. Stručni vodič Merck Veterinary Manual o alopeciji kod pasa

Dijagnostika u veterinarskoj ordinaciji uključivat će vađenje krvi (kompletna krvna slika i biokemija), detaljne hormonske testove, kožne strugotine, a ponekad i biopsiju kože. Tek kada su svi nalazi uredni, postavlja se dijagnoza Alopecije X.

Liječenje Alopecije X: Opcije i realna očekivanja

Kada se potvrdi da je pas potpuno zdrav i da je problem isključivo estetske prirode, mnogi veterinari dermatolozi preporučuju pristup “benignog zanemarivanja”. Ako pas ne pati, najsigurnije je ne raditi ništa invazivno.

Ipak, ako želite pokušati potaknuti rast dlake, mogućnosti (koje isključivo provodi veterinar) su sljedeće:

1. Kastracija / Sterilizacija: Kod velikog broja pasa (do 60%), dlaka ponovno naraste nekoliko mjeseci nakon kastracije. Smatra se da to “resetira” hormonalni disbalans na razini folikula. Ipak, kod nekih pasa ovaj je rast samo privremen.

2. Terapija melatoninom: Oralna primjena melatonina (u točnim miligramskim dozama koje propisuje veterinar) može potaknuti folikule na prijelaz iz faze mirovanja u fazu rasta. Djeluje kod oko 40-50% pasa, a nuspojave su minimalne, što ga čini najsigurnijom opcijom.

3. Microneedling (Terapija mikro-iglicama): Novija dermatološka metoda koja se izvodi pod anestezijom u ambulanti. Stvaranjem mikrotrauma na koži stimulira se dotok krvi i lokalni imunosni odgovor, što može reaktivirati folikule. Pokazuje obećavajuće rezultate.

4. Lijekovi za nadbubrežnu žlijezdu (Trilostan): Nekada su se često koristili, ali danas ih struka izbjegava za Alopeciju X. Rizik od opasnih nuspojava prevelik je da bi se opravdao čisto kozmetički popravak rasta dlake.

Svakodnevna njega psa s alopecijom

Život s “ćelavim” psom zahtijeva male prilagodbe u svakodnevnoj rutini:

• Zaštita od sunca: Tamna koža bez dlake izuzetno je osjetljiva na UV zračenje. Ljeti je obavezno korištenje laganih majica s UV zaštitom ili specijaliziranih krema za pse sa zaštitnim faktorom.

• Zaštita od hladnoće: Zimi su topli kaputići nužnost jer pas nema prirodnu izolaciju.

• Njega kože: Koristite blage, hidratantne veterinarske šampone kako biste spriječili isušivanje i ljuštenje kože.

• Prehrana: Kvalitetni dodaci prehrani bogati Omega-3 i Omega-6 masnim kiselinama pomoći će u očuvanju barijere kože.

FAQ – Često postavljanja pitanja – Alopecija kod pasa

1. Je li Alopecija X opasna po život? Ne. U većini slučajeva radi se o primarno estetskom problemu. Međutim, iznimno je opasno pretpostaviti da je riječ o Alopeciji X bez veterinarske obrade, jer slični simptomi prate po život opasne hormonalne bolesti.

2. Hoće li dlaka mom psu ikada ponovno narasti? Moguće je, ali ne postoji stopostotna garancija. Terapije (poput kastracije ili melatonina) povećavaju šanse, no kod nekih pasa stanje se samo stabilizira, a krzno se nikada potpuno ne obnovi.

3. Treba li svaki pas s ovim stanjem terapiju lijekovima? Apsolutno ne. Ako je stanje potvrđeno kao isključivo estetsko, zdravlje psa nije ugroženo i invazivna terapija nije uvijek nužna.

4. Je li davanje melatonina na svoju ruku sigurno? Ne! Iako je melatonin dostupan bez recepta, doze za pse se drastično razlikuju od ljudskih. Kriva doza može pogoršati stanje ili izazvati druge probleme. Terapiju smije voditi samo veterinar.

5. Smijem li kupati psa koji ima Black Skin Disease? Da, redovita higijena je važna. No, ključno je koristiti isključivo specijalizirane, blage veterinarske šampone (često na bazi zobi ili esencijalnih masnih kiselina) koji neće dodatno isušiti osjetljivu kožu.

Na kraju, važno je zapamtiti: vaš pas ne zna kako izgleda u ogledalu. Njemu nije stalo do toga ima li raskošnu dlaku dostojnu izložbe ili ima “punk” izgled s crnom kožom. Njemu je stalo do vaše ljubavi, pažnje i kvalitetnog života. Uz pravilnu njegu i stručni veterinarski nadzor, psi s Alopecijom X žive duge, zdrave i iznimno sretne živote.

👉 Na linku vam donosimo jako korisnu temu: Odgovorno vlasništvo ljubimaca

Pomeranci su psi “velikog srca u malom pakiranju”. Inteligentni su, energični i izrazito privrženi, a uz pravilnu njegu često dožive duboku starost od 12 do 16 godina. No, kao što smo naglasili u našem detaljnom vodiču o pomerancima, njihova “plišana” vanjština skriva krhak organizam tipičan za minijaturne (toy) pasmine.

Minijaturizacija – proces selektivnog uzgoja kojim je pasmina kroz povijest smanjena s nekadašnjih 15 kg na današnjih 2-3 kg – donijela je određene anatomske kompromise. Ti kompromisi očituju se kroz osjetljivije zglobove, specifičnu građu dišnog sustava i brži metabolizam.

U nastavku donosimo detaljan i stručan pregled najčešćih bolesti pomeranaca. Želja nam je pomoći vam da na vrijeme prepoznate prve simptome, spriječite komplikacije i pravilno reagirate. Iako su neke bolesti pomeranaca genetski uvjetovane, pravilna preventiva i rana dijagnostika često čine ključnu razliku.

1. Problemi s kostima i zglobovima: Najčešće bolesti pomeranaca

Sustav za kretanje je “slaba točka” pomeranaca. Zbog izrazito sitnih i tankih kostiju, skloni su ozljedama (poput lomova pri skoku s kauča), ali i nasljednim problemima zglobova.

Iščašenje koljena (Luksacija patele)

Ovo je uvjerljivo najčešći ortopedski problem kod pomeranaca.

• Što se događa: Čašica koljena (patela) trebala bi glatko kliziti gore-dolje unutar žlijeba na bedrenoj kosti. Kod pomeranaca je taj žlijeb često genetski preplitak. Zbog toga čašica ne “sjedi” čvrsto, već iskače iz svog ležišta, najčešće prema unutrašnjosti noge.

• Simptomi: Vlasnici to najčešće opisuju kao “preskakanje”. Pas trči, odjednom podigne stražnju nogu u zrak na nekoliko koraka, a zatim je spusti i nastavi trčati kao da se ništa nije dogodilo.

• Koliko je to ozbiljno? (4 stupnja bolesti): Veterinari ovo stanje dijele na četiri razine:

  • 1. i 2. stupanj (Blaži oblici): Čašica povremeno iskoči, ali se pas sam namjesti ili se ona vrati sama. U ovoj fazi operacija obično nije nužna, već se stanje kontrolira održavanjem vitke linije i dodacima prehrani za zglobove (glukozamin i hondroitin).

  • 3. i 4. stupanj (Teški oblici): Čašica je trajno izvan svog ležišta i ne može se vratiti. Noga je iskrivljena, pas trpi bol i počinje šepati. U ovoj fazi je operacija najčešće jedino rješenje kako bi se psu vratila mobilnost i spriječio rani artritis.

Legg-Calvé-Perthes bolest (Propadanje kuka)

Riječ je o stanju kod kojeg dolazi do prekida dotoka krvi u glavu bedrene kosti. Jednostavnije rečeno, kosti kuka prestaju dobivati hranjive tvari, tkivo odumire i kost se počinje raspadati.

• Kada posumnjati: Najčešće pogađa štenad u razvoju, između 5. i 8. mjeseca starosti.

• Znakovi: Pas počinje šepati na jednu nogu, gubi mišićnu masu na tom bedru i pokazuje znakove boli kada mu dodirujete kuk.

• Rješenje: Ovo stanje zahtijeva operaciju kojom se uklanja oštećeni dio kosti. Zvuči drastično, ali psi se nakon oporavka odlično snalaze jer mišići preuzmu funkciju zgloba.

2. Dišni sustav: česte bolesti pomeranaca (kolaps traheje)

Zbog sitne građe i osjetljivih dišnih putova, respiratorne bolesti pomeranaca su česta pojava, a najpoznatiji je poremećaj kolaps dušnika (traheje). Riječ je o stanju koje se najčešće javlja kod malih pasmina i može se postupno pogoršavati.

Kolaps dušnika (traheje)

Dušnik je cijev kroz koju zrak dolazi u pluća, a stabilnost mu osiguravaju hrskavični prstenovi. Kod kolapsa traheje ti prstenovi postaju slabiji i mekši, zbog čega se dušnik pri disanju djelomično spljošti i suzi.

Kada se pas uzbudi, povuče povodac, uznemiri ili čak pije vodu, pritisak unutar dišnih putova raste, a oslabljeni dušnik se dodatno spljošti, što otežava protok zraka i izaziva napadaj kašlja.

Tipični simptomi

• suhi, „trubeći“ kašalj koji podsjeća na glasanje guske

• pogoršanje kašlja pri uzbuđenju, naporu ili povlačenju povodca

• ubrzano ili otežano disanje u težim slučajevima

Prevencija

• korištenje oprsnice umjesto ogrlice

• održavanje optimalne tjelesne mase

• izbjegavanje dima i drugih nadražujućih čimbenika

Liječenje

• blagi i umjereni oblici najčešće se kontroliraju lijekovima protiv kašlja i protuupalnom terapijom

• u težim slučajevima može se razmotriti kirurški zahvat ili postavljanje trahealnog stenta

Uz pravodobnu dijagnostiku i pravilnu prilagodbu načina života, mnogi pomeranci s ovom dijagnozom mogu živjeti dug i kvalitetan život.

3. Koža i dlaka: Alopecija X kao jedna od bolesti pomeranaca

Kada govorimo o estetskim bolestima pomeranaca, Alopecija X ili Black Skin Disease, je specifičan dermatološki poremećaj karakteriziran postupnim gubitkom dlake bez svrbeža i boli. Riječ je o stanju primarno estetske naravi koje ne ugrožava opće zdravstveno stanje psa.

Ključne informacije o alopeciji kod pomeranaca:

• Kako izgleda: Dlaka se postupno prorjeđuje na trupu, repu i stražnjim nogama, dok glava i šape najčešće ostaju očuvane. Koža na zahvaćenim područjima može potamnjeti (hiperpigmentacija), ali bez znakova upale.

• Uzrok: Točan uzrok alopecije X nije u potpunosti razjašnjen (otuda oznaka „X“). Smatra se da je povezan s poremećajem ciklusa rasta dlake i hormonskim disbalansom. Prije postavljanja dijagnoze potrebno je isključiti hipotireozu, Cushingovu bolest i alergijski dermatitis.

• Liječenje: Dijagnoza zahtijeva veterinarski pregled te, po potrebi, hormonske i dermatološke pretrage. Terapija može uključivati specijalizirane dermatološke šampone, hormonsku terapiju (ovisno o nalazima) te prilagodbu prehrane radi potpore zdravlju kože i dlake.

• Alergijska komponenta: Ako postoji sumnja na alergijsku reakciju, preporučuje se eliminacijska dijeta ili primjena hipoalergene hrane kako bi se isključio utjecaj prehrambenih alergena.

• Dodatne mjere: U pojedinim slučajevima kastracija ili primjena melatonina može potaknuti ponovni rast dlake. Preporučuje se izbjegavati šišanje „do kože“, jer može pogoršati stanje.

Detaljan vodič o Alopeciji X pročitajte na linku:
👉  Alopecija kod pasa (Alopecija X / Black Skin Disease): Uzroci, simptomi i liječenje

4. Rizici “Mini” i “Teacup” primjeraka

Kod ekstremno malih pomeranaca, često komercijalno oglašavanih kao „Mini“ i „Teacup“ varijante, potreban je poseban oprez. Takvi primjerci biološki su osjetljiviji jer imaju manju tjelesnu masu, slabije energetske rezerve i izraženije metaboličke oscilacije.

Hipoglikemija (pad razine glukoze u krvi)

Hipoglikemija je potencijalno životno ugrožavajuće stanje, osobito kod štenaca. Zbog male mišićne mase i ubrzanog metabolizma, ovi psi nemaju dovoljne zalihe glikogena (rezervnog izvora energije). Stres, izlaganje hladnoći ili preskakanje samo jednog obroka mogu dovesti do naglog pada šećera u krvi.

Alarmantni simptomi

• izražena slabost

• staklast ili odsutan pogled

• drhtanje i nestabilan hod

• dezorijentiranost

• u težim slučajevima grčevi ili napadaji slični epileptičnima

Prva pomoć

Ako primijetite navedene simptome, odmah utrljajte malu količinu meda ili glukoznog gela na desni psa kako biste privremeno povisili razinu šećera u krvi. Nakon toga bez odgađanja potražite veterinarsku pomoć. Brza reakcija može spriječiti ozbiljne komplikacije i spasiti život psa.

5. Zubi: “Gužva” u malim ustima

Pomeranac ima isti broj trajnih zuba kao i znatno veće pasmine – ukupno 42 – ali smještenih u vrlo maloj čeljusti. Upravo ta nesrazmjernost dovodi do zbijenosti zuba i povećava rizik za dentalne bolesti pomeranaca i probleme s oralnim zdravljem.

Zaostali mliječni zubi

Kod ove pasmine često se događa da mliječni zubi ne ispadnu na vrijeme, dok trajni izrastaju pokraj njih („dvostruki zubi“). Takav raspored stvara uske prostore u kojima se zadržavaju ostaci hrane i bakterije, što otežava čišćenje i pogoduje razvoju upale desni.

Parodontna bolest

Zbog zbijenosti zuba plak se brzo pretvara u zubni kamenac. Ako se upala desni ne liječi, može prijeći u parodontitis – kroničnu upalu tkiva koje drži zub u čeljusti. Bakterije iz usne šupljine tada mogu dospjeti u krvotok i s vremenom oštetiti srce, bubrege i jetru.

Prevencija

Redovita briga o zubima nužna je za ovu pasminu. Preporučuje se:

• svakodnevno četkanje zubi (ili barem nekoliko puta tjedno)

• korištenje veterinarskih pasta i dentalnih pomagala

• redoviti pregledi i profesionalno uklanjanje zubnog kamenca

Dosljedna oralna higijena uvelike smanjuje rizik ozbiljnijih zdravstvenih problema u starijoj dobi.

6. Srčane bolesti pomeranaca u starijoj dobi

S godinama pomeranci, kao i većina malih pasmina, postaju skloniji degenerativnoj bolesti mitralnog zaliska, najčešćem srčanom oboljenju kod starijih pasa.

Što se događa?

Mitralni zalistak, koji usmjerava protok krvi kroz srce, s vremenom se zadeblja i ne zatvara potpuno. Zbog toga dio krvi vraća se unatrag, što postupno opterećuje srce i može dovesti do njegova povećanja te, u kasnijoj fazi, do zatajenja srca.

Prvi znak: šum na srcu

Bolest često započinje bez vidljivih simptoma. Prvi nalaz najčešće je srčani šum koji veterinar čuje pri rutinskom pregledu.

Simptomi na koje treba obratiti pažnju

• kašalj, osobito noću

• brže zamaranje u šetnji

• ubrzano ili otežano disanje

• smanjena tolerancija na napor

Ako primijetite ove znakove kod psa starijeg od sedam godina, preporučuje se učiniti ultrazvuk srca radi procjene stanja.

Liječenje i prognoza

Riječ je o kroničnoj bolesti koja se ne može izliječiti, ali se može uspješno kontrolirati lijekovima. Uz redovite kontrole i pravodobnu terapiju, mnogi pomeranci s ovom dijagnozom mogu još godinama živjeti kvalitetno i aktivno.

Zaključak: Vaša uloga je presudna – Odgovorno vlasništvo

Iako ovaj popis koji obuhvaća potencijalne bolesti pomeranaca može zvučati ozbiljno, nemojte da vas obeshrabri. Pomeranci su zapravo vrlo žilavi i dugovječni psi, pod uvjetom da dolaze iz zdravog legla i da imaju vlasnika koji zna što radi.

Zdravlje počinje odabirom provjerenog i registriranog uzgajivača – onog koji testira roditelje na nasljedne bolesti. To je temelj svega.

Ipak, najveća odgovornost je na vama. Održavanje vitke linije (jer svaki gram viška je teret za njihova sitna koljena), korištenje oprsnice umjesto ogrlice i redovito pranje zubi čine razliku između psa koji je stalno kod veterinara i onog koji sretno doživi duboku starost. Informiranje i poznavanje potencijalnih bolesti pomeranaca ključno je za svakog odgovornog vlasnika.

Još uvijek važete odluku i niste sigurni je li ovo pravi pas za vas? Sve detalje o karakteru, troškovima i odgoju pomeranaca potražite u našem velikom vodiču koji će vas najbolje pripremiti na suživot s ovim neodoljivim psima.

Važna napomena:

Ovaj članak je informativnog karaktera. Ako sumnjate da vaš pas ima zdravstveni problem, ne oslanjajte se na internet dijagnoze već odmah posjetite veterinara.

Često postavljana pitanja o bolesti pomeranaca (FAQ)

1. Koje su najčešće bolesti pomeranaca na koje trebam paziti?

Iako su dugovječni, najčešće bolesti pomeranaca uključuju luksaciju patele (iščašenje koljena), kolaps traheje, dentalne probleme (kamenac i rani gubitak zubi) te dermatološko stanje poznato kao Alopecija X. Kod starijih pasa česti su i problemi sa srcem.

2. Zašto moj pomeranac kašlje i proizvodi zvuk sličan guski?

Ovaj specifičan zvuk najčešće je simptom kolapsa traheje, stanja gdje dušnik omekša i suzi se. To se često događa kada je pas uzbuđen ili nosi ogrlicu koja pritišće vrat. Zbog toga se za ovu pasminu isključivo preporučuje korištenje oprsnice (“Y” modela).

3. Što učiniti ako pomeranac povremeno šepa ili hoda na tri noge?

Ako vaš pas trči, podigne stražnju nogu na par koraka i zatim nastavi normalno, vjerojatno se radi o luksaciji patele (iščašenju koljena). To je najčešći ortopedski problem ove pasmine. Održavanje vitke linije i dodaci prehrani za zglobove mogu pomoći kod blažih oblika, dok teži zahtijevaju operaciju.

4. Je li Alopecija X (Black Skin Disease) opasna za život psa?

Ne, Alopecija X je primarno estetski problem. Pas gubi dlaku na tijelu, a koža postaje crna, no to stanje psa ne boli niti ga svrbi. Iako ne utječe na opće zdravlje i životni vijek, zahtijeva njegu kože kako bi se spriječile sekundarne infekcije.

5. Jesu li “Teacup” pomeranci bolesniji od standardnih?

Da, takozvani “Teacup” i “Mini” pomeranci su znatno osjetljivijeg zdravlja. Zbog ekstremno male mase skloni su hipoglikemiji (opasnom padu šećera u krvi), teže podnose anesteziju i imaju krhkije kosti. Uvijek se preporučuje odabir psa standardne veličine od odgovornog uzgajivača.