Alergije u pasa
U zadnjih 20 tak godina alergije su se prvenstveno liječile primjenom raznoraznih vrsta i oblika kortikosteroida. U početku su bili smatrani čarobnim lijekom jer su trenutno rješavali probleme alergija na način da bi svi simptomi nestali u roku nekoliko sati od prve aplikacije lijeka. S vremenom se pokazalo da su kortikosteroidi posebice oni sa „produženim djelovanjem“ prvenstveno rađeni za humanu uporabu, počeli biti sve više upotrebljavani i zloupotrebljavani u veterinarskoj medicini tako da su na kraju lijekovi koju su u početku izgledali kao spasonosno rješenje danas postali još veći problem! Nepažljivom uporabom vrlo lako mogu uzrokovati posljedice puno pogubnije po zdravlje same životinje od same alergije.
Naravno da nije sve tako crno jer napretkom veterinarske medicine pojavili su se i mnogo bolji i sigurniji lijekovi od kortikosteroida stoga je najbitnije ukoliko primijetite niže navedene simptome pravovremeno potražiti pomoć veterinara kako bi vaš ljubimac mogao nastaviti sa normalnim životom.
Mnoge su se bolesti zahvaljujući savjesnim vlasnicima i njihovim veterinarima praktički iskorijenile, život kućnih ljubimaca se uvelike produžio i poboljšao i sve bi to bilo lijepo i jednostavno u nekom idealnom svijetu, međutim već smo navikli da u životu uvijek postoji neka „kvaka“pa tako ni naši ljubimci nisu pošteđeni tog čudnog smisla za humor kojim se priroda poigrava sa nama.
Problem je u tome što su kućni ljubimci počeli voditi identičan život kao i njihovi vlasnici pa su tako na žalost počeli i obolijevati od identičnih bolesti kao oni. Jedan od zasigurno vodećih zdravstvenih problema koji je u zadnjih 20-tak godina u stalnom porastu kod ljudi su alergije, koje polako postaju sve veći problem kod kućnih ljubimaca.
Alergija je prekomjerna reakcija organizma na specifičnu, inače neškodljivu tvar ili više njih, poznatih pod zajedničkim imenom alergeni, čak i onda kada su prisutni u maloj koncentraciji. Uzrokovana je imunološkom reakcijom koja inače štiti organizam od raznih oboljenja tako što stvara antitijela koja se bore protiv bakterija, virusa. U slučaju kad je životinja alergična, imunološki sustav reagira pretjerano te pokušava zaštititi organizam od inače neštetnih tvari koje se nalaze u prirodi. Kod životinja koje nisu alergične, obrambeni sustav registrira alergene kao bezazlene tvari pa ništa i ne poduzima pri susretu s njima. Kod alergičnih životinja obrambeni sustav reagira burno kao da je posrijedi infekcija te tako nastaju simptomi alergije.
Uzroci alergije još do danas nisu u potpunosti razjašnjeni no pretpostavlja se da su podjednako krivi kako genetika i povećanje količine samih alergena sa kojima životinje dolaze u kontakt, raznorazni aditivi, konzervansi i pojačivači okusa koji se nalaze gotovo u svakoj hrani tako i sam način života uz čovjeka.
Sve veća zagađenost zraka koja se pogoršava iz godine u godinu dokazano pridonosi povećanju broja oboljelih ljudi, a time i do oboljenja njihovih ljubimaca.
Alergijske reakcije najjednostavnije možemo podijeliti u dvije vrste a to su:
Rani tip kod kojeg životinjski organizam pri prvom kontaktu sa alergenom prepoznaje isti kao napad na sebe te proizvodi velike količine protutijela (IgE), koji se vežu na upalne stanice mastocite koji kad dođe do ponovnog kontakta sa istim alergenom pokreće niz biokemijskih reakcija. Te kemijske reakcije uzrokuju raspadanje osjetljivih mastocita pri čemu se izlučuju velike količine tvari koje uzrokuju upalu kao što su: histamin, citokine, interleukine, leukotriene i prostaglandine koji onda uzrokuju već poznate simptome, od lokalnih, kao što su crvenilo, otok, svrbež,nemir, kihanje, šmrcanje, suzenje očiju pa do ozbiljnijih kao što su anafilaktički šok koji ponekad može završiti i pogubno po životinju. Rani tip reakcije javlja se unutar prvih nekoliko sati od kontakta životinje sa alergenom.
Kasni tip ili zakašnjeli ima potpuno drugačiji mehanizam djelovanja od ranog tipa preosjetljivosti gdje sudjeluju protutijela koja uzrokuju skoro pa trenutačnu reakciju. U kasnom tipu preosjetljivosti sudjeluju limfociti, monociti i druge mononuklearne stanice koje sve zajedno tvore staničnu imunost i za pojavu tog tipa preosjetljivosti potrebno je 48 do 72 sata koliko je potrebno da upalne stanice dođu do mjesta gdje je alergen potaknuo imunološki odgovor. Kao alergeni koji mogu potaknuti ovaj tip alergije nama su zanimljive tvari koje se nalaze u slini komaraca, buha i drugih insekata te mnogi lijekovi sastojci kozmetičkih preparata i druge kemikalije. Ovaj tip preosjetljivosti je posebno značajan za vlasnike kućnih ljubimaca jer je dosta teško utvrditi kad je životinja točno došla u kontakt sa alergenom koji je uzrokovao alergijsku reakciju i koji je to uopće bio alergen.
Zajednički simptom svim alergijama i ujedno prvi razlog zbog kojeg vlasnici odlaze veterinaru je svrab. On se kod životinja manifestira lizanjem, grizenjem, češanjem o različite predmete, gubitkom dlake na tim mjestima, životinje postaju nemirne i razdražljive pa može doći i do promjene karaktera.
Alergija na hranu vrlo je čest problem u kućnih ljubimaca, posebice u pasa.
Glavni alergeni u hrani su bjelančevine životinjskog porijekla i to posebice govedina, svinjetina, piletina, mlijeko, jaja, ali i kukuruz, pšenica… jednu od glavnih uloga u cijeloj priči o alergiji na hranu igraju začini i različiti konzervansi u ljudskoj hrani koju njihovi ljubimci sve češće i sve više konzumiraju.
Veliki problem kod alergije na hranu je u tome što vlasnici prve simptome kao što su mekanija i češća stolica, ponekad i povraćanje pripisuju tome da je pas možda nešto pojeo u šetnji i pokvario želudac, a prve simptome „tipične“ za alergiju kao što su upaljena i zacrvenjena koža, svrab u području trbuha i prepona, učestalo grizenje i lizanje šapa, tresenje ušima, sanjkanje sa stražnjicom po podu ( upala analnih žlijezda ), perutanje i opadanje dlake,počnu primjećivati tek 2 do 3 dana nakon što je životinja pojela određenu hranu koja joj je naštetila tako da je vlasniku ustvari teško utvrditi što je točno naštetilo njegovom ljubimcu. Od ovog oblika alergije obolijevaju podjednako sve pasmine pasa bez obzira nas spol i dob, može početi već u dobi od 4 mj.
Alergija na buhe je također jedna od najčešće zastupljenih alergijskih reakcija kod kućnih ljubimaca.
Buhe doslovno parazitiraju na kućnim ljubimcima po čitavom svijetu tako da je to jedna od najčešćih i najrasprostranjenijih alergija u pasa i mačaka. Usprkos toj činjenici alergija na buhe je najčešće previđena i nedijagnosticirana svugdje u svijetu, a najčešći razlog je neprihvaćanje činjenice da svi ljubimci imaju buhe. Manifestira se prvenstveno promjenama na stražnjem dijelu tijela,javljaju se simetrične promjene na gornjem dijelu slabina, korijenu repa, međici, unutarnjoj strani bedara i trbuhu oko pupka. Te promjene su u obliku krastica, crvenila, dok kod dugotrajnijih procesa nalazimo gubitak dlake, pojačanu pigmentaciju, jako prhutanje i bakterijsku upalu kože na tim mjestima. Dobne granice nema, obolijevaju češće psi stariji od 6 mjeseci.
Atopijski dermatitis je još jedan u nizu alergija, a uzrokovan je prvenstveno alergenima koji se prenose zrakom tako da je njegova pojava često, barem u početku bolesti vezana za godišnja doba. Najčešće počinje ljeti ili se pojavljuje sezonski u proljeće i jesen, a s vremenom može trajati i cijelu godinu. Manifestira se ozljedama uzrokovanim učestalim trljanjem, lizanjem, grizenjem koje dovode do crvenila, ispadanja dlake, pojačane pigmentacije, zadebljanja kože, sekundarnim bakterijskim infekcijama u području lica, šapa, donjih dijelova nogu, uši, trbuha. Oboljeti mogu sve pasmine mada je češća kod Labrador Retrievera, Zlatnog Retrievera, West Highland White Terriera, Shar Peia, Španijela… itd. Javlja se najčešće u dobi od 1,5 do 3 godine, ali taj raspon se kreće od 6 mjeseci do 6 godina.
Za kraj ćemo još jednom ponoviti kako su se napretkom veterinarske medicine pojavili i mnogo bolji i sigurniji lijekovi od kortikosteroida stoga je najbitnije ukoliko primijetite alergijske reakcije i navedene simptome pravovremeno potražiti pomoć veterinara kako bi vaš ljubimac mogao nastaviti sa normalnim životom.
Autor teksta: Branimir Rebselj univ.mag.med.vet.
Više o posljedicama nekontrolirane upotrebe kortikosteroida možete pročitati na sljedećem linku: