Crvenouha kornjača (Trachemys scripta elegans) je poluvodena kornjača porijeklom iz južnih krajeva SAD-a i sjevernog dijela Meksika. Rasprostranjena je širom svijeta u slatkim i toplim vodama zahvaljujući svojoj popularnoj reputaciji idealnog kućnog ljubimca i nažalost neodogovornog puštanja iste u lokalne vode. 

Česta zabluda kod odabira kornjače kao kućnog ljubimca je misao da one ne zahtijevaju mnogo brige i da ih je dovoljno smjestiti u plastičnu posudu s palmicom. Upravo zbog toga veliki broj crvenouhih kornjača u zatočeništvu ugiba do godine dana starosti.

Reklame

Mlade kornjače do tri mjeseca starosti obično nisu veće od kovanice od pet kuna, međutim ženke su u mogućnosti dostići veličinu oklopa 20-25 cm (neke čak i do 30 cm), dok je kod mužjaka ta brojka nešto manja od 20 cm. Mladunce je moguće držati u akvaterariju dimenzija 60x30x30 cm, dok je odraslim jedinkama potreban puno veći prostor dimenzija 150x50x50 cm. Kod kornjača uvijek vrijedi pravilo da nikad nije previše prostora, dakle što više vode – to bolje. Minimalna dubina vode bi trebala biti jednaka dužini kornjače.

Kornjačama je neophodan i suhi prostor na kojem će se moći sunčati i sintetizirati vitamin D koji je potreban za pravilan razvitak kostiju i oklopa. Emitiranje sunčevog svjetla u zatočeništvu se odvija pomoću specijalnih lampi s UVA i UVB spektrom zračenja koja treba biti postavljena na udaljenosti od oko 30 cm od mjesta za sunčanje. Raspon UVA dijela spektra iznosi 320-400 nm i 30-33%, dok raspon UVB ultraljubičaste svjetlosti iznosi 290-320 nm i iznosi oko 5%. Lampe bi trebalo zamjenjivati svakih 6-12 mj.

Za pravilno održavanje mikroklime u akvaterariju potreban je i grijač za vodu s obzirom na to da crvenouha kornjača u prirodi nastanjuje tropske i suptropske slatke vode. Idealna temperatura vode iznosi 23-29 °C. Važno je održavati temperaturu vode (kao i kopna) zbog toga što gmazovi nemaju stalnu tjelesnu temperaturu i ona uglavnom ovisi o temperaturi okoline. Pri nižoj temperaturi kornjače su manje aktivne, ali preniska temperatura vode u akvariju može dovesti do oboljenja jedinke, smanjenja apetita, nepravilnog razvoja i na kraju i do uginuća.

Osim grijanja i rasvjete, važan faktor kod držanja kornjača je filtracija i održavanje kvalitete vode. Filtraciju u akvariju dijelimo na mehaničku, biološku i kemijsku. Mehanička filtracija je osnovni oblik filtracije i podrazumijeva fizičko odstranjivanje čestica iz vode poput izmeta i hrane, a mehanički filter mediji su uglavnom spužve ili akvarijske vate. Biološka filtracija je najvažniji oblik filtracije koji odstranjuje amonijak i nitrite iz vode. Nju čine nitrificirajuće bakterije koje uz pomoć kisika razlažu amonijak, preko nitrita, pa sve do nitrata. Iako svi akvariji posjeduju određenu količinu prirodne biološke filtracije, ona je veoma niska pa se zbog toga koriste biološki filter mediji poput sintetičkih vlakana ili keramičkih valjčića. Kemijska filtracija pak odstranjuje neželjene otpadne tvari iz vode, dodatno je razbistrava i smanjuje neugodne mirise. Pri tome se uglavnom koristi aktivni ugljen za kojeg se apsorpcijom vežu otopljene organske tvari. Međutim njegova učinkovitost slabi nakon nekoliko tjedana pa ga je potrebno redovito mijenjati. Treba imati na umu da su kornjače veoma neuredne životinje i da je održavanje čiste vode jedan od glavnih preduvjeta za držanje iste. Važno je napomenuti da voda koja se dodaje u akvarij treba biti pripremljena tako da prethodno odstoji 24 h, ali jednostavnije i učinkovitije je koristiti akvarističko sredstvo za pripremu vode koje neutralizira klor i teške metale.

Za zdrav rast, razvoj i život kornjače je potrebno raznoliko hraniti. Nije dovoljna samo kupovna hrana u obliku granula ili račića. Odrasle kornjače su omnivori što znači da im se prehrana sastoji od hrane biljnog i životinjskog porijekla, ali će mlade kornjače vjerojatno odbijati hranu biljnog porijekla. U živu hranu koja se smije davati kornjačama spadaju cvrčci, kišne gliste, skakavci ili muhe. Od mesa se preporučuje davati slatkovodnu ribu, sirovu govedinu i piletinu. Vodeno bilje je kornjačama najdostupnije u njihovu prirodnom okruženju pa se može davati u neograničenim količinama, dok je od povrća i voća preporučljivo davati zelenu salatu, rajčicu, matovilac, krastavac, grožđe, jabuku, bananu, jagode, kruške ili breskve. U zimskim mjesecima (zbog nedovoljne izloženosti prirodnom sunčevom svjetlu) je poželjno kapati vitaminske pripravke na hranu i posipati je mrvljenim kalcijem. Kornjače se nikako ne smiju hraniti na suhom dijelu, nego samo u vodi jer ne proizvode pljuvačku i imaju nepokretan jezik te postoji velika mogućnost od gušenja.

U svakom slučaju, crvenouhe kornjače su zahtjevni kućni ljubimci, kao i svi gmazovi. Nipošto nisu pogodni kućni ljubimci za malu djecu, niti su predviđeni za igranje, diranje i izazivanje (kornjača ima veoma bolan ugriz čeljustima). Nepripremljenost i neodgovornost vlasnika dovodi do puštanja crvenouhih kornjača u lokalne rijeke, jezera i bare u kojima narušavaju ovdašnji ekosustav i istiskuju domaće vrste (poput barske kornjače).  Uz adekvatne uvjete u zatočeništvu mogu poživjeti i do 40 g.

Stoga prije nego nabavite crvenouhu kornjaču dobro razmislite da li ste spremni i u mogućnosti ispuniti sve obaveze koje su pred vama, a ukoliko iz nekog razloga više niste u mogućnosti skrbiti za svog ljubimca svakako potražite neku organizaciju koja bi ga preuzela i pronašla mu novog vlasnika, budite odgovoran vlasnik!

Kliknite i pretplatite se na YT kanal.
Prethodni članakLjubimci donori
Sljedeći članakPropisana trajna sterilizacija pasa i mačaka u Zagrebu