Pazi govno! Neodgovorni vlasnici i pseći izmet

Hodate kvartom, dijete gura romobil, vi uživate u šetnji – i onda onaj dobro poznati osjećaj pod đonom. U djeliću sekunde dolazi do promjene raspoloženja: slijedi psovanje, traženje kakve suhe grančice uz rub staze i struganje tenisice o rubnjak.

Još je gore kad to shvatite tek u hodniku stana, s kotačima dječjih kolica punim izmeta, ili kad vam dijete iz trave donese loptu „obogaćenu” tuđom neodgovornošću.

Netko je svoju šetnju završio, a čišćenje je bez imalo srama prepustio vama. Pas pritom nije kriv – životinja radi ono što životinje rade. Kriv je onaj koji drži ili još gore, ne drži povodac, a poruka za njega je kratka i jasna: Pokupi govno!

Kako nemar rađa mržnju – i priziva tragediju

Ovdje dolazimo do jedne od najgorih, a rijetko spominjanih posljedica tuđeg nemara: sijanja opasne netrpeljivosti. Čovjek koji nema psa, a na putu do posla ugazi u izmet ili ga na kotačima dječjih kolica unese u stan, s punim pravom pobjesni. No, kako pravog krivca odavno nema na vidiku, sav taj nakupljeni bijes, gađenje i nemoć automatski se prelijevaju na sve pse i sve vlasnike bez razlike.

Nitko u tom trenutku ne vidi onih devet savjesnih vlasnika koji uredno kupe za svojim psima; svi vide samo tu jednu ostavljenu sramotu. Iz nje se rađaju ulične svađe, netrpeljivost na stubištima i zahtjevi da se psima zabrani pristup svakom travnjaku i parku.

Nažalost, ta eskalacija u najgorim slučajevima prelazi u čisti mrak: podmetanje otrova, stakla i čavala po parkovima.

Naravno, trovanja životinja imaju razne uzroke – od čistog sadizma i patološke mržnje prema životinjama, preko netrpeljivosti zbog buke i laveža, pa sve do opasnog i nestručnog postavljanja otrova za glodavce. No javna je tajna da je upravo nagomilani, slijepi bijes zbog zagađenih staza i dječjih igrališta često onaj presudni okidač. Kad pojedincima „prekipi” jer svakodnevno čiste tuđi izmet s cipela ili bicikala, bolesni umovi uzimaju pravdu u svoje ruke.

Podmetanje otrova je kukavički zločin koji ugrožava i životinje i ljude i mora biti najstrože kažnjen – za njega nema i ne smije biti opravdanja. Ali svaki onaj vlasnik koji bahato odšeta i ostavi izmet svog psa pod tuđim prozorom, u parku, dječjem igralištu ili na ulici, mora biti svjestan da je upravo on zapalio fitilj tog bijesa. Svojom lijenošću i neodgovornim ponašanjem nije samo zaprljao park – stavio je metu na leđa tuđem, nedužnom psu koji će sutra prošetati istom tom travom.

Mit o „prirodnom gnojivu” i kiši koja sve rješava

Dva najčešća izgovora lijenih vlasnika glase: „To je priroda, pognojit će travu” i „Oprat će to kiša.”

Oba su laž.

• Pseći izmet nije sigurno gnojivo: Umjesto da ga ostavite na travnjaku, pokupite ga. Može sadržavati uzročnike bolesti i onečistiti površinu na kojoj se ljudi igraju i šeću.
• Kiša ga ne briše – ona ga širi: Kišnica ne uništava mikrobe, nego ih ispire u oborinske kanale, potoke i jezera. Tamo višak hranjivih tvari može potaknuti bujanje algi, od kojih neke stvaraju toksine, i onečistiti vode.
• Gram izmeta – milijuni bakterija: Jedno istraživanje navodi 23 milijuna fekalnih koliformnih bakterija po gramu psećeg izmeta. Prikriti hrpicu lišćem ili je gurnuti nogom pod grm nije čišćenje. To je samo podla zamka za sljedećeg prolaznika.

Nevidljiva opasnost: Što ostaje kad hrpica nestane?

Čak i kad se izmet osuši ili ga kiša razgradi, zemlja može ostati onečišćena.

Glavni problem su jajašca pseće gliste (Toxocara canis). Ona u tlu, u odgovarajućim uvjetima, mogu preživjeti mjesecima, pa i godinama. Djeca koja se igraju u travi, bockaju zemlju štapićima ili hvataju blatnjave lopte, lako nesvjesno prenesu parazite u usta. U rijetkim, ali dokumentiranim slučajevima, toksokarijaza može izazvati trajna oštećenja vida kod djece.

Osim djece, ugroženi su i drugi psi. Parvovirus i neki paraziti prenose se preko zaraženog izmeta i onečišćenih površina, a štenci koji još nisu primili sva cjepiva od toga mogu uginuti.

CDC: toksokarijaza i prevencija | CDC: oštećenje vida | Merck: parvovirus pasa

Pravila koja morate znati (Zakon i komunalni red)

• Kazne ovise o gradovima: U Hrvatskoj komunalni red propisuju gradovi i općine. Visinu kazne provjerite u važećoj odluci svojega grada ili općine.
• Znak zabrane znači zabranu: Vrećica u džepu ne daje vam pravo da zanemarite znak. Provjerite zabranjuje li znak ulazak pasa ili obavljanje nužde. Psa usmjerite ondje gdje je nužda dopuštena, a izmet pokupite.
• Okućnica zgrade nije pseći zahod: Prema Pravilniku o kućnom redu, vlasnik je dužan očistiti izmet s prilaza i travnjaka zgrade.

Narodne novine: lokalna pravila | Narodne novine: kućni red, članak 8.

Vodič za šetnju: 4 zlatna pravila

1. U miješani, a ne u biootpad: Čak i ako na vrećici piše „100% biorazgradivo”, pseći izmet prema uputama komunalnih službi (poput zagrebačke Čistoće) spada u miješani komunalni otpad, nikako u biootpad. Koristite namjenski spremnik ako postoji, a inače pratite oznake na kantama.
2. Što ako pas ima proljev? Prikupite koliko god je moguće vrećicom i maramicom. Nemojte ga ispirati u slivnik niti razmazivati po pločniku. Ako je onečišćenje veliko, javite komunalcima.
3. Zaboravili ste vrećicu? Zamolite prvog vlasnika psa u prolazu da vam da jednu. Ako nema nikoga, zapamtite mjesto, odvedite psa i vratite se s vrećicom.
4. Kako reagirati na tuđi nemar? Bez vikanja i svađe. Kratko i mirno: „Oprostite, vaš pas je upravo obavio nuždu. Treba li vam vrećica?”

Čistoća Zagreb: pravilno odvajanje otpada

Biti vlasnik psa je izbor. Čistiti za njim je opća kultura i zakonska obveza.

Odgovorni vlasnici nose vrećice i kupe za sobom, no zbog nekolicine neodgovornih cijela zajednica ispašta i svi vlasnici dolaze na loš glas. Imati psa je vaš osobni izbor, a čist pločnik je pravo svih nas.

Tih nekoliko sekundi, koliko treba da se počisti za psom, jedina je razlika između civiliziranog čovjeka i nekoga bez imalo obzira prema drugima. Ako vam je tih par sekundi ispod časti ili vam se gadi – pas jednostavno nije za vas.