U nastavku pročitajte do kojih su zaključaka došli znanstvenici diljem svijeta proučavajući utjecaj pasa na naše zdravlje i ponašanje. Vjerujemo da ćete nakon čitanja ozbiljno razmisliti da si (ukoliko ga već nemate) nabavite jednog prekrasnog psa 🙂
1. Mogu spriječiti astmu kod djece
Alergije na kućne ljubimce su jako česte, bilo na mačke ili pse, većina djece s astmom je alergična na njihovu dlaku. Unatoč tome, provedena istraživanja u Švedskoj su pokazala da ako ipak imate psa to može poboljšati stanje djeteta. Istraživanja su pokazala smanjenje rizika od astme za 31 posto u predškolske djece i 52 posto u djece koja su u školi.
2. Mogu smanjiti stres na poslu
Možda vam se na prvu ured ne čini kao mjesto za ljubimca, ali imati ga u blizini radnog mjesta bi vam jako pomoglo u snižavanju razine stresa. Istraživanja provedena od strane International Journal of Workplace Management pokazala su da oni zaposlenici koji su doveli svog ljubimca imaju jako malu razinu stresa s obzirom na one koji nisu imali ljubimca uz sebe.
3. Smanjuju mogućnost pojave depresije
Istraživanje koje je provelo American Psychological Association pokazalo je da su psi jako dobri za mentalno zdravlje, pružaju socijalnu i emocionalnu potporu. Vlasnici pasa su se pokazali bolje prilagođenima, zdravijima i imali su više samopouzdanja. Istraživanje je pokazalo da psi mogu dati smisao životu!
4. Mogu nanjušiti rak
Postoji mnogo slučajeva gdje su psi bili ti koji su spasili svoje vlasnike na vrijeme otkrivši rak svojim njuhom. Za primjer možemo navesti istraživanje iz Italije u kliničkom centru u Milanu gdje su dva njemačka ovčara mogla utvrditi rak prostate sa točnošću od 97 posto.
5. Snižavaju krvni tlak i dobri su za srce
Dobra vijest za dijabetičare je ta da psi nanjuše kada im vlasniku padne šećer i mogu ga na vrijeme upozoriti. Psi su prilično aktivni ljubimci i zahtijevaju jako puno šetnje, što je dobra stvar je da dok šetate svog psa ujedno i vježbate a to je jedan od ključnih čimbenika u prevenciji bolesti srca, prema American Heart Association.
6. Mogu se istrenirati da nanjuše alergene
Kao što se mogu istrenirati da nanjuše drogu, isto tako se mogu istrenirati da nanjuše ono na što smo alergični. Southern Star Ranch u Texasu su nakon dugotrajnog treninga naučili pse da nanjuše kikiriki u prostoriji, npr. u kolaču koji je na stolu.
7. Grljenje i maženje
Oksitocin ili takozvani hormone ljubavi i sreće otpušta se kada se igramo na psom, mazimo ga i uživamo u njegovom društvu. Studija je pokazala da samo gledanje psu u oči povećava kod njegovog vlasnika razinu oksitocina, možda je to razlog za nastanak izraza: ‘’puppy dog eyes’’.
Donosimo vam dva najčešća problema koja se javljaju kod naših kućnih ljubimaca što se tiče njihovih zubala, a to su upala zubnog mesa i zubni kamenac, te načine kako se isti tretiraju i otklanjaju.
Zubni kamenac
Mnogo puta smo osjetili neugodan miris koji dopire iz njihovih njuškica dok su nas pokušali polizati po obrazu, dok ih mazimo ili hranimo. Pokušavamo im prati zube ali to jednostavno ne pomaže. Nakon nekog vremena odlazimo kod veterinara i on zaključuje da je u pitanju zubni kamenac. Što je kamenac? Kako nastaje i kako ga se riješiti?
Tokom rada u veterinarskoj ambulanti, iz područja dentalne medicine, najčešće se susrećem sa zubnim kamencem. Najviše nas posjećuju mali psi tipa maltezeri, pudlice, jorkširski terijeri koji imaju taj problem. Česti pacijenti su i mačke. Zubalo zna biti u dosta teškom stanju te je nekada nužno izvaditi zube koji su ispod naslaga kamenca počeli trunuti. Može se javiti i jači upalni proces zbog čega životinja odbija hranu.
Kamenac se formira kada slina ili gingivalna tekućina, koja ima visoki udio minerala, kalcificiraju zubni plak. Kamenac ima hrapavu poroznu površinu koja zadržava daljnji plak. Plak je glavni uzrok parodontalnih i ostalih bolesti. Javlja se veoma neugodan zadah (to je jedan od prvih i najčešćih znakova da životinja možda ima problema sa zubima).
Zubni kamenac se skida ultrazvučno. Proces skidanja traje relativno kratko (ovisno o čvrstoći kamenca i zahvaćenoj površini), te se životinju mora sedirati (ta je tehnika blaža za razliku od potpune/opće anestezije, gdje se pomoću jednog ili više lijekova postiže stanje smanjene aktivnosti središnjeg živčanog sustava do postizanja osjećaja smirenosti i opuštenosti u pacijenta što omogućuje provođenje određenih zahvata).
Životinja koje je sklona nastanku tog problemu će najvjerojatnije do kraja životnog vijeka imati problema sa nakupljanjem zubnog kamenca te će morati više puta ići na postupak čišćenja. Razmaci između čišćenja ovise o brzini nakupljanja kamenca a to zna biti od 6-8 mjeseci, svake 2 godine, ili kod manje sklonih više godina.
Gingivitis – upala desni
Gingivitis je upalna promjena koja je ograničena na gingivu (zubno meso). Prvi je stadij bolesti te je izlječiv i ne oštećuje tkivo. Upalna reakcija se razvija kao odgovor na bakterije plaka koje su smještene uzduž vrata zuba. Kod gingivitisa, desni su otečene, crvene, ponekad vidimo krvarenja sa ruba desni.
Gingivitis vodi prema parodontitisu, što je progresivna upala i razaranje tkiva koja ogoljuje korijen zuba. Razaranje tkiva samo je djelomično uzrokovano bakterijskom aktivnošću, a uglavnom joj je razlog upala i imunološka reakcija organizma. Razaranje zubnog tkiva dovodi do klimanja zuba i u konačnici do njegova ispadanja.
Nakon što se ustanovi bolest ili stanje veterinar određuje način liječenja, odnosno terapiju. Postoje mnoge paste koje možemo nabaviti u Pet shop centrima koje donekle ublažuju nastanak plaka na zubima. Neke paste možete dobiti na recept, a neke kupiti u slobodnoj prodaji.
Zapamtite… Kućni ljubimci mogu živjeti duže i zdravije ako se održava pravila oralna higijena. U stvari, pravilna stomatološka briga može produžiti životni vijek vašeg ljubimca za čak 5 godina! Posavjetujte se sa vašim veterinarom o planu stomatološke brige vašeg ljubimca.
Pet Zeolit je jedan od prirodnih proizvoda koji se pokazao izvrsnim u dentalnoj higijeni kućnih ljubimaca. Sprječava nastanak i pomaže u uklanjanju karijesa, kamenca i lošeg zadaha. Možete ga potražiti na www.pet-zeolit.com
Najjednostavniji odgovor je DA, i može biti puno jeftinije kupovati hranu za odraslog psa, posebno ako već imate još jednog psa za hraniti. Definitivno možete smanjiti troškove nabavke hrane ali vaše štene vjerojatno neće dobiti sve što mu je potrebno i dugoročno mu radite štetu!
Problem je u tome što štenci trebaju puno više hranjivih tvari nego odrasli psi, a i sama veličina hrane za odrasle pse često nije prikladna za njihova mala usta. Kao vlasnik ljubimca morate biti svjesni da potrebe šteneta i odraslog psa nikako nisu iste. Štencima su neophodne sve hranjive tvari za razvoj tkiva, organa, mišića i kostiju kako bi pravilno izrasli.
Štenci trebaju majčino mlijeko do 8 tjedana
Najbolji izvor hranjivih tvari za štene sve dok ne navrši osam tjedana ili dva mjeseca života je majčino mlijeko. Majka osim topline i higijene osigurava i jednu od najvažnijih stvari za svoje štene a to su antitijela. Baš kao i kod ljudi majčino mlijeko sadrži bitne komponente koje se ne mogu dobiti u komercijalnoj proizvodnji mlijeka. Majčino mlijeko sadrži pravu količinu ugljikohidrata, proteina, vitamina i minerala koji su neophodni za rast te isto tako sadrži esencijalnu hranjivu tvar DHA koja pomaže u razvoju mozga.
Različiti štenci zahtijevaju različitu količinu hrane
Svi štenci ne zahtijevaju istu količinu hrane. Jako važno je uzeti u obzir o kojoj se pasmini radi i koja je njihova približna veličina kad odrastu. Manje pasmine zahtijevaju i manje hrane, dok veće pasmine zahtijevaju veću količinu hrane koja bi pratila njihov rast. Ako imate štene velike pasmine, nije loše da pripazite na unos kalorija i minerala kako bi izbjegli probleme sa kostima i zglobovima.
Različite pasmine odrastaju u različitim vremenskim periodima
Još jedna stvar koju moramo uzeti u obzir je koliko dugo svog ljubimca možemo smatrati štenetom? Morate imati na umu da psi imaju različite vremenske periode sazrijevanja u odraslog psa. Opće je pravilo da što je pasmina manja brže odrasta. Ovo je vrlo jednostavno odrediti kod čistokrvnih pasmina a ako imate mješanca bilo bi dobro da porazgovarate sa svojim veterinarom kako bi odredili u kojem periodu vaše štene postaje odrasli pas.
Zašto hranu za odrasle pse ne bi trebali davati štencima?
Ovo se odnosi skoro na sve pasmine od malih do velikih i jedina iznimka su extra velike pasmine budući da one imaju manju potrebu za mineralima. Hrana prosječnog šteneta treba sadržavati 1,5% kalcija po danu, a to je teško postići s obzirom na to da hrana za odrasle pse ima ili veći ili manji udio od navedenog. Problem sa davanjem više kalcija je u tome što doprinosi prekomjernom rastu kostiju uz slabu strukturu kostiju. Ovaj problem može dovesti do značajnih zdravstvenih problema kad postanu odrali psi.
Domaća hrana
Uz specijaliziranu hranu svom ljubimcu možete dati i domaću hranu. Davanje prirodne i zdrave hrane pomoći će u stvaranju dobre osnove za zdravlje ljubimca i ujedno ga naviknuti na zdravu hranu. Najbolji način pripreme domaće hrane za štene je da se ona skuha a zatim pasira sa toplom vodom ili mlijekom. U hranu nemojte dodavati sol, šećer kao ni bilo koji drugi začin jer to može negativno utjecati na zdravlje ljubimca. Slobodno koristite male komade mesa kao što su piletina ili janjetina te isto tako kuhanu mrkvu, grašak, rižu, kupus i jaja, ali pazite da ne koristite previše povrća jer ono može izazvati probavne i želučane smetnje.
Koliko često treba hraniti štene?
Štenci imaju manji želudac pa to znači da će ih se morati hraniti češće, ali u manjim količinama. Količina hrane ovisiti i o pasmini veće pasmine zahtjevaju i veće količine hrane. Što je štene mlađe to ga se češće mora hraniti! Isto tako je potrebno hraniti ljubimca u određenim intervalima, što je ujedno i najbolji početak odgoja i treninga za štene.
Kanarinac (ili nekoliko njih) čini pravu zabavu svojim ukućanima. Oni su aktivne, šarene ptice ugodnog vokala, ali svakako nisu ljubimci koji će provoditi vrijeme na Vašim rukama. Ukoliko je gledanje kanarinaca i slušanje njihovih zanimljivih zvukova za Vas i Vašu obitelj ugodno, opuštajuće i šaljivo, kanarinac je vjerojatno savršen ljubimac za Vas!
Photo: Jasna Zdjelar
Karakteristike kanarinaca:
Ime: Serinius Canaria (divlji kanarinac, kod pripitomljenih ostaje samo Kanari u nazivlju)
Veličina (odrasli): 10 do 20 cm (idealna dužina ptice je 13,5-14 cm)
Težina: 12 do 30 g
Životni vijek: u prosjeku od 5 do 10 godina
Kanarinci su lijepe, svijetle male ptice koje se obično drže kao kućni ljubimci. Svima nam je dobro poznat Tweety, crtani lik koji je najpoznatiji kanarinac, a priželjkujete li Vi pravog?
Svaka „pasmina“ kanarinca ima drugačiji izgled ili način pjevanja. Kanarinci „pjevači“ su uzgajani da se lijepo glasaju (pjevaju), a svaka „pasmina“ ima drugačiji način pjevanja, s različitostima u vokalima.
Prema izgledu se dijele na lipokromske (masne boje: crvena, žuta i bijela) i melaninske (suhe boje – smeđa i crna) . Lipokromski kanarinci ne posjeduju melaninske boje, dok je kod melaninskih kanarinaca prisutna lipokromatska obojenost. Intenzitet boje perja može biti mozaičan, intenzivan te neintenzivan.
Kanarinac u divljini
Divlji kanarinac je podrijetlom sa Kanarskih otoka, otočja Madeira i Azorskih otoka. Puno je manji od pripitomljenog, domaćeg kanarinca, a pojavljuje se i oduševljava u jednoj lepezi boja: šaroliko zelenkasto-sivo-žuta sa crnkasto smeđim brazdama na krilima, leđima i bokovima. Divlji kanarinac izgleda poput malenog vrapca s prekrasnom melodijom cvrkuta!
Jedan ili dva kanarinca…?
Stručnjaci pretežno savjetuju da se odlučite za jednog kanarinca, osobito ako do sada niste imali pticu, te ako se ne mislite baviti uzgojem kanarinaca. Kanarinci imaju narav „usamljenih vukova“ ali u ptičjem svijetu. Oni zapravo vole biti sami u svom „zlatnom kavezu“ Vašeg doma. Vrlo su teritorijalni, osobito mužjaci. Prepirući se oko teritorija spremni su ozlijediti druge ptice u svojim područjima. Izvan sezone parenja čak će se muško – ženski parovi sukobljavati.
Photo: Jasna Zdjelar
Prehrana
Kanarinci vole jesti sjemenke, komadiće voća, kao što su jabuke i banane i organski uzgojeno povrće, osobito špinat. Uspostavite raspored hranjenja. Nudite novu hranu i svježu vodu svaki dan u približno isto vrijeme.
Oprema za kanarinca
Odaberite kavez koji je dizajniran tako da omogućava prostor za horizontalni let. Važniji im je od vertikalnog prostora. Za jednu pticu, najmanji potrebni prostor je 46 cm visok, 46 cm širok i 46 dubok. Dodajte 15 cm na svaku dimenziju za svaku dodatnu pticu ukoliko se odlučite na više njih. Stavite u kavez kolac od prirodnog drva koji će imati funkciju grane.
Užad i betonske kućice su u redu, ukoliko ne ometaju prostor za letenje. Dno kaveza treba biti obrubljeno novinama ili papirnatim ručnicima. Kavez se može nalaziti u zatvorenom i u otvorenom prostoru. Za zatvoreni prostor, postavite kavez na području gdje je ograničen iznos buke i umjetne rasvjete, jer to pticu previše stimulira i uznemirava.
Photo: Jasna Zdjelar
Kada donesete pticu u svoj dom, smjestite je u kavez sa hranom i čistom vodom i pružite joj vrijeme za prilagodbu. To će potrajati nekoliko sati. Također minimizirajte svoju interakciju s njima u početku, dokle potraje proces prilagodbe. Promotrite i budite sigurni da Vaš kanarinac ne može proći kroz rešetkice svog kaveza. Oni se volje igrati kapljicama vode, odaberite širu posudicu za vodu i važno je vodu stalno održavate čistom. Ukoliko kavez smjestite vani, morate osigurati na području kaveza zaštitu od sunca, hladnog vremena i predatora (mačke, jastreba…). Papir sa dna kaveza se treba mijenjati na dnevnoj bazi kako bi se osiguralo zdravlje Vašeg kanarinaca.
Donosimo pregled najčešćih opasnih zdravstvenih stanja kod životinja, njihove simptome i načine liječenja. Svaki vlasnik bi trebao, nakon što prepozna slično stanje, potražiti pomoć od stručne osobe, odnosno veterinara!
TORZIJA ŽELUCA U PSA
Prošla nedjelja mi je obilježena jednom torzijom želuca i slezene, kod velikog psa (50 kg). Nastala je iznenadno, kod psa koji se hrani nekoliko puta na dan, znači postoji jedna regula u hranjenju, i aktivnosti. Obično torzija želuca nastupa kod velike tjelesne aktivnosti neposredno poslije obroka, i kod pasa koji se hrane jednom dnevno obilnim obrokom. Javlja se kod velikih pasmina. Može nastati i spontano. Ligamenti želuca se rastežu i želudac se rotira sam oko svoje osi.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i rendgena. Ovisno o stupnju rotacije simptomi su jače ili slabije izraženi.
SIMPTOMI TORZIJE ŽELUCA
– apatija, bolnost u području želuca, ukočen hod, ispružen vrat i ukočenost, pogotovo bolan hod prilikom spuštanja niz stepenište, naglo širenje u području trbuha
LIJEČENJE
Ovo stanje zahtjeva hitni operacijski zahvat jer u protivnom može doći do pucanja želuca, šoka od bolnosti i pritiska na krvne žile, nekroza. Uz torziju želuca se najčešće javi i torzija slezene, koja ako je previše rotirana oko svoje osi, se odstranjuje. Nakon vraćanja postoji mogućnost ponovno javljanje torzije slezene.
STRANO TIJELO U CRIJEVIMA
Strano tijelo u crijevo dospijeva iz želuca. Simptomi nastupaju kada dođe do potpune ili djelomične opstipacije/začepa crijeva. Dijagnoza se postavlja rendgenskim snimanjem.
SIMPTOMI
– bolnost u području crijeva, ukočen hod, povišena temperatura, povraćanje, proljev, gubitak apetita i dr.
LIJEČENJE
Strano tijelo, ovisno o procjeni stručne osobe, pokušava se progurati medikamentozno ( laksativima ), no ukoliko nema pozitivnih pomaka ili se u stolici pojavi krv radi se hitno operativno vađenje stranog tijela.
ZAPETLJAJ CRIJEVA
To je stanje kod kojega se dio crijeva zapetlja samo oko sebe. Dijagnoza se postavlja rendgenološki uz upotrebu kontrasnih sredstava. Nastaje iz brojnih razloga a simptomi ovise o tome da li je došlo do potpunog prekida prohodnosti sadržaja ili djelomičnog.
SIMPTOMI
– u pravilu pas reagira jakom i naglom bolnošću, povraćanjem, proljevom i povišenom temperaturom.
LIJEČENJE
Jedina opcija za stabilizaciju stanja je kirurška obrada.
ZAČEPLJENJE MOKRAĆNIH PUTEVA
Nastaje zbog čepa kojeg su stvorili kamenci, ili zbog ugrušaka prilikom jačeg cistitisa, upale mokraćnog mjehura. Veoma često se javlja kod mačaka i to mužjaka.
Životinju se mora kateterizirati kako bi se ispraznio mokraćni mjehur, moguć kirurški postupak odstranjivanja kamenca, različiti lijekovi koji stvaraju neutralan ph u mjehuru te potiču otapanje kamenca. Životinju se drži na lijekovima, te propisuje posebna hrana.
Šetnja, igra lovice ili pak skrivača najdraže su aktivnosti ovim simpatičnim zvijerima. Oni su gipki i okretni te se lako mogu zavući u prostor promjera 2,5cm. Jednakom brzinom mogu se zavući i pod vašu kožu no, ne dajte se zavarati, oni ipak dolaze iz porodice zvijeri. Nikada ne ostavljajte tvora na brigu djeci bez nadzora.
Ovaj mali sisavac veliki je izazov. Tvorovi su zaigranog i znatiželjnog karaktera i zahtijevaju vašu potpunu pozornost, bar dok su budni. Dobra vijest je da tvorovi vole puno spavati pa tako u spavanju provedu i do 20 sati dnevno. Preostalo vrijeme je vrijeme za društvo i igru. Ako mislite da nemate dovoljno vremena za posvetiti bar 2-3 sata dnevno mezimcu preporučuje se da kupite odmah dva kako bi se mogli međusobno igrati i kako ne bi postali destruktivni od dosade. Iako mnogi pogrešno vjeruju kako su tvorovi smrdljive životinje njima je higijena zapravo dosta bitna. Imaju dvije analne žlijezde iz kojih ispuštaju neugodan miris samo kada se preplaše, a s obzirom na to da su društvene životinje privržene čovjeku i rođene u zatočeništvu to se i ne događa često. Sterilizacija vašeg mezimca može omogućiti da se ispuštanje smrada svede na minimum, gotovo i nestane. Tijelo tvora valjkastog je oblika a mogu narasti u dužinu i do 70 centimetara. Razlikujemo tri vrste afričkog tvora:
Albino tvor– prepoznajemo ga po bijelom krznu i crvenim očima
Bijeli tamnih očiju ili BTO tvor– svijetlo krem boje sa ružičastim nosom
Šareni tvor– razne kombinacije svijetlih i tamnih boja po dlaci
Ženke teže do 1,2 kilograma dok muški narastu i do 2 kilograma. Životni vijek proteže im se od 5-10 godina i oni ne mogu sami preživjeti u divljini. Zbog jakog spolnog nagona ženke tvorova ne mogu preživjeti bez sterilizacije. Tvorovi su grubi u svojoj međusobnoj igri pa će se tako i s vama igrati grublje dok ne uspostavite granice. Zbog toga ih se ne preporučuje ostavljati s djecom bez nadzora. Ako želite tvora pripremite se na to da će te imati ruke pune ugriza u prvo vrijeme dok mezimac ne nauči razlikovati bolnu od zabavne igre.
Prehrana
Tvorovi su striktni mesojedi iz porodice zvijeri. Pored specijalizirane hrane za tvorove vole jesti i svježe sirovo, odmrznuto sirovo, kuhano ili pečeno meso bez začina. Specijaliziranu hranu za tvorove može nadomjestiti i super premium hrana za mačke. Bitno je gledati da ima što bolji postotak proteina životinjskog porijekla (iznad 34%) i masnoća (iznad 20%) te što manji postotak žitarica. Pseća hrana nikako nije za tvorove, može im se dati riba no ona pojačava smrad izmeta (upozoreni ste). Mladi tvorovi odbijaju se od majčine sise s navršenih osam tjedana života a već od četvrtog tjedna mogu jesti i drugu hranu. Svoje prehrambene navike formiraju do četvrtog mjeseca života, a nakon toga teško prihvaćaju nepoznatu hranu. Nisu poznati kao proždrljivci pa im hrana treba biti dostupna cijelo vrijeme. Vaš mezimac će uživati u briketima još više polijete li ih s maslinovim, suncokretovim ili lanenim uljem. Svježa voda im mora biti uvijek dostupna.
Za nagrade koristite svježe sirovo ili kuhano meso bez začina. Također postoje i poslastice za tvorove no ovo je puno zdravije za vašeg mezimca. U početku će nagrade biti češće zbog dresure no to valja postepeno smanjivati.
Ako kuhate meso u vodi slobodno im dajte tu vodu za piti, uživat će u njoj.
Zdravlje
Iako na mnogim stranicama možete pročitati kako su tvorovi osjetljive životinje, ako se pravilno vodi briga o njima, nisu ništa boležljiviji od drugih kućnih ljubimaca. Zdravog tvora prepoznati će te po bistrim očima, vlažnoj njuškici, čistim ušima, bijelim zubima, ružičastom zubnom mesu i jeziku te im dlaka mora biti jednokratno raspodijeljena bez „rupa“ u krznu. Tvorovi imaju dlaku i poddlaku te im za vrijeme linjanja možete dati malo vazelina kako bi lakše probavili progutanu dlaku. Ono što je posebno kod tvorova je da se mogu zaraziti i ljudskim bolestima pa tako mogu završiti s prehladom ili čak gripom. Osjetljivi su na visoke i niske temperature pa gledajte da ih istima ne izlažete. Veliki problem su ne specijalizirani veterinari, pa se dobro raspitajte o tome prije nabave ljubimca.
Smještaj
Tvorovi zahtijevaju puno kretanja i slobode te ne mogu preživjeti isključivo u kavezu. Ako niste spremi izdvojiti dio stana za vratolomije svog ili svojih mezimaca onda tvor nikako nije ljubimac za vas. Skloni su istraživanju i vole se zavući na mjesta za koja niste bili ni svjesni da postoje (iz tog razloga ih se ne preporučuje ostavljati izvan kaveza bez nadzora). Njihov kavez treba biti minimalno dimenzija 80x50x60 centimetara, poželjno u dva nivoa s visećim ležajem u kojemu će ljubimac provoditi najviše vremena kada je u kavezu. Pobrinite se da dno kaveza također bude obloženo dobrom „opremom“ za spavanje poput majica i krpica od prirodnih materijala. Nuždu obavljaju u plastičnu posudu u koju se preporučuju staviti komprimirani drveni briketi jer silikonski pijesak ili piljevina mogu izazvati probleme u dišnom sustavu tvora. Mjesto za nuždu treba čistiti svaki dan a barem jednom tjedno s dezinfekcijskim sredstvima.
Pazite da kavez stavite na mjesto gdje sunce ne ide direktno u njega, nema vlage i prljavštine, nije na propuhu te da ne bude u vrućoj ili pak hladnoj prostoriji. Za tvorove je idealna temperatura između 15-21 stupanj.
Mjesto koje tvor odabere za nuždu, a da to nije posuda za nuždu, možete posipati s malo alkohola jer njegov miris strašno odbija tvorove.
Skloni su skrivanju i zavlačenju u igri pa bi bilo dobro da im nabavite tunele kroz koje se mogu provući kada su van kaveza kako se ne bi ozlijedili u potrazi za savršenim zaklonom.
Dresura
Bitno je da svog tvora pravilno dresirate. Uporni su i tvrdoglavi te ne reagiraju na kazne ili guranje njuškice u „obavljeno“ kako bi shvatili da se to tu ne radi. Nikada nemojte udariti svog tvora, tako tvor stvara strah od ruke a ne povezuje udarac s učinjenim lošim djelom. Ako vaš tvor razvije strah od ruke nagonski će vas ugristi kada god napravite nagli pokret rukom i jako će te teško to ispraviti. Tvora se dresira nagradama za dobro učinjeno djelo pa tako dok ste u fazi dresure uvijek imajte pri ruci komadić svježeg mesa za nagraditi mezimca. Oni će vrlo brzo povezati radnju s nagradom a kada povežu postepeno im smanjujte nagrade. Sa svojim mezimcem također možete i u šetnju. Tvorovi će uživati u istraživanju novih površina, no pazite na pse i mačke u okolini. U specijaliziranim dućanima možete pronaći opremu za šetnju tvora, preporučuje se ogrlica H oblika i dugačak povodac, no najbolje se dodatno posavjetovati u dućanu.
Može ih se naučiti raznim trikovima poput toga da sjednu, plešu, “mole” za nagradu ili pak da se nose na ramenu. Budite pažljivi kada učite tvora da se nosi na ramenu kako ne bi pao s visine i ozlijedio se.
Iako najviše vole meso mogu im se davati i nagrade (slatkiši) za mačke. Meso je naravno puno zdraviji izbor jer su tvorovi ipak mesožderi. Nije rijetkost vidjeti da tvor skriva nešto vaše pa ako vam nedostaje koji par čarapa, ili nešto drugo, postoji velika mogućnost da je za to kriv upravo vaš ljubimac. Na taj način on se pokušava igrati s vama i skrenuti pozornost na sebe. Uz tvora možete imati i druge ljubimce poput psa ili mačke, brzo se priviknu na suživot i postaju nerazdvojni, no ne preporučuje se imati ptice ili malene glodavce jer su tvorovi ipak mesožderi te nema ni potrebe naglašavati što bi tu moglo poći u krivo.
Prije nabave tvora budite sigurni da mu možete priuštiti sve potrebno za njegovo zdravlje i sreću, u protivnom ćete doma imati pravu malu zvijer. Imajte na umu da se tvor brzo i jako veže za svog vlasnika pa ako smatrate da niste dovoljno ustrajni i strpljivi, ili pak tvrdoglavi kao tvorovi, razmislite o nabavci drugog kućnog ljubimca. Pravilno dresiran tvor idealan je cimer i pravi mali prijatelj koji će vas uvijek vrlo rado nasmijati.
Iako pitoni spadaju u potporodicu zmija, zbog njihove veličanstvenosti, ponekad ih se izdvaja kao zasebnu potporodicu. Spadaju u skupinu beskralježnjaka a u nekim kulturama nazivaju ih i kraljevskim zmijama. Tijelo pitona je izduženo u obliku valjka te prekriveno ljuskama. Organi su im rastezljivi (posebno želudac), a gornja i donja čeljust nisu povezane čvrstim zglobom što omogućuje da mogu pojesti plijen veći od sebe. Pitoni ne čuju već osjećaju podrhtavanje i vibracije kroz jezik. Rupice ispod „nosa“ služe im kao receptori za toplinu. Kao idealan piton za početnike pokazao se kraljevski ili loptasti piton.
Photo: Tara Kelly Bičević
Kraljevski piton
ili loptasti piton dolazi iz srednje ili zapadne Afrike. Svojim izgledom ostavlja dojam veličanstvenosti te od tuda pridjev „kraljevski“. Kada su preplašeni sklupčaju se u oblik lopte sa glavom u sredini pa često možemo čuti da ih nazivaju i loptastim pitonima. Životni vijek loptastog pitona proteže i do 50 godina ali uobičajeno ne prežive više od 20-30 godina. Rastu do treće godine života te nakon toga usporavaju s rastom u dužinu i rastu pretežito u širinu. Ako se odlučite na kupnju pitona obavezno ga kupite iz kontroliranog uzgoja kako bi bili sigurni da je vaš ljubimac zdrav. Važno je da piton bude rođen u zatočeništvu i naviknut na njega jer inače znaju odbijati hranu koja im se nudi. Kraljevski pitoni su po prirodi radoznali ali i sramežljivi. S njima nije teško rukovati niti ih pripitomiti, no u prvi tren kada vaš novi prijatelj stigne doma nemojte forsirati kontakt dok ljubimac ne shvati da mu niste prijetnja. Postoji mogućnost da će vas vaš piton i ugristi u samoobrani no kao što smo već napomenuli oni nisu otrovni te se toga ne morate bojati. Veličina do koje narastu u zatvorenome je i do 2 metra. Neuobičajeno je da su ženke veće od muških primjeraka. Također je zanimljivo da kod zmija ženke imaju jedan spol dok muški imaju čak dva. Aktivni su u sumrak i po noći. Ne traže puno te u skladu s time njihov stakleni terarij mora biti jednostavan.
Terarij treba imati sljedeći sadržaj: zdjelice za vodu, grijač, higrometar (vlagomjer), termometar, neon lampu, UV lampu, ukrasno bilje i podlogu.
Dimenzije terarija preporučene su na 120x60x60 centimetara, no ovaj ljubimac ne zahtjeva puno pa će se prilagoditi bilo kojem prostoru.
Temperatura u terariju treba iznositi 27 do 35 stupnjeva preko dana dok po noći treba biti 20-25 stupnjeva. Terarij treba imati suh i vlažan dio (temperatura u vlažnom dijelu treba biti 25 stupnjeva). Temperatura u terariju regulira se grijačima i lampama,svijetlom uperenim u mjesto namijenjeno za sunčanje mezimca.
Podloga terarija nikako ne smije biti pješčana već treba biti načinjena od kore čempresa, ili treseta. Idealna visina podloge je 10 centimetara.
Mjesto za skrivanje jako je bitno za kraljevskog pitona. Spomenuli smo kako su oni sramežljive životinje te zato trebaju imati svoje mjesto gdje se mogu sakriti.
Vlagaunutar terarija treba biti na 75-85%. Vlaga se regulira isparavanjem vode iz posuda no potrebno je svaki drugi dan poprskati unutrašnjost terarija.
Grane za penjanje također su sastavni dio terarija jer su kraljevski pitoni poznati po tome da se vole penjati.
Photo: Tara Kelly Bičević
Pitoni se hrane glodavcima. Kao mali počinju sa štakorima ili miševima, a kasnije im se mogu davati i pauci. Obratite pozornost da glodavac ni u kojem slučaju ne smije biti veći od najšireg dijela vašeg pitona. U početku jedu svakih tjedan dana, a u kasnijoj dobi ponekad im je dovoljno i jednom u dva tjedna. Preporučuje se ne dirati pitona još 24 sata nakon hranjenja. Može se desiti da vaš ljubimac u jednom periodu (najčešće od listopada do travnja) odbija jesti, tada dnevna temperatura terarija ne smije iznositi više od 32 stupnja.
Higijena je ovim beskičmenjacima jako bitna. Važno je da redovito uklanjate izmet i presvučenu kožu. Nisu skloni oboljenjima ako im je razina higijene na nivou. Vole se i okupati u vodi, stoga obratite pažnju dok su mali da se ne utope.
Photo: Tara Kelly Bičević
Kraljevski piton odličan je izbor za sve kojima je ovo prvo upuštanje u ovakvu avanturu. S obzirom na to da nisu zahtjevni uz njih će te se brzo naučiti suživotu s beskičmenjakom. Kada se bolje upoznate i zbližite uživat će te u njegovom društvu.
Razmišljate li o nabavi kunića za kućnog ljubica vrlo je važno da se dobro pripremite. U sljedećim odlomcima skrenuti ćemo vam pozornost na stvari koje je potrebno znati prije upuštanja u novu avanturu.
Kunići su vrlo pitomi, dragi, veseli, i inteligentni kućni ljubimci. Vole društvo ljudi, a mogu se čak i pomalo dresirati. Iako naizgled isto izgledaju, kunić i zec su dvije različite vrste. Divlji zec živi u nastambama iznad zemlje, vrlo je plah, te ima duže uši i stražnje noge od kunića. Iako se mladi zec može pripitomiti, nikad ne gubi svoju izrazitu plahost. Zečevi koji se prodaju u pet shopovima, zapravo su kunići. Kunići mogu biti divlji i pitomi. U prirodi žive u nastambama koje sami iskopaju ispod zemlje. Sitnije su građe od zeca, znatno pitomiji, spretniji, a neki kažu i inteligentniji.
Pasmine kunića dijelimo po skupinama. Velike, srednje, male i patuljaste to jest na kratkodlake i dugodlake pasmine. Težina velikih pasmina kreće se od 5,5 kilograma nadalje dok su srednji od 2,5 do 5,5 kilograma, mali i patuljasti su težine od 0,5 do 2,5 kilograma.
Od većih pasmina najpoznatiji su orijaški kunići čija težina može doseći i 8 kilograma. Najpopularniji u srednjoj kategoriji su engleski i novozelandski ovnoliki kunići, a među malima nalazimo ruskog, holandskog i hermelina.
Bitnih razlika u ponašanju nema, osim što neki jedu više a neki manje.
Photo: Mirsada Tomić (Njofra)
Potrebna oprema prije dolaska kunića svakako je prije svega kavez koji će smatrati svojim utočištem. Kunići su plahe životinje te im je osjećaj sigurnosti vrlo bitan. Veličina kaveza ovisi o pasmini kunića za kojeg ste se odlučili.
Čak i za najmanje kuniće se ne preporučuje da kavez bude manji od 120×60 centimetara.
Kavez s metalnim rešetkama na dnu svakako nije kavez za vašeg kunića jer oni zahtijevaju čvrsto stabilno tlo, najbolje plastično ili drveno.
Kunići nemaju jastučiće na šapama kao mačke i psi pa im je zbog toga teže hodati po neravnim površinama. Dno kaveza obložite sijenom.
Posudice za hranu i vodu dobro je smjestiti u blizini vrata kaveza kako ne bi dekomodirali mir kunića dok boravi u kavezu prilikom mijenjanja vode ili davanja hrane. Potreban vam je i plastična posuda koja vašem kuniću predstavlja wc gdje će obavljati nuždu. Te posude pune se steljom ili piljevinom. Za one osjetljivijeg nosa može se kupiti s mirisima te tako ublažite neugodan miris nužde vašeg ljubimca. Mineralni kamen služi za brušenje noktiju i zuba te u njima mogu biti i vitamini potrebni za zdrav razvoj kunića.
Njima je to i svojevrsna igra.
Suha hrana u obliku granula te sijeno spadaju pod obveznu opremu za imatelje ili buduće imatelje kunića. Poslastice, igračke te vitaminski dodaci su poželjni, no za prvu ruku snaći će te se i bez toga.
Kupnja kunića je sigurno ono što nas najviše veseli. No, prije upuštanja u kupovinu valja znati sljedeće stvari. Za kućnog ljubimca najčešće se uzimaju mali ili patuljasti kunići. Oni se od majke ne smiju odvajati prije osmog tjedna života jer su onda izrazito podložni bolestima. Znakovi po kojima možete prepoznati da se radi o zdravom kuniću su sljedeći:
kunić je živahan i rado se kreće
oči su mu bistre a njuška suha
zubići i nokti nisu predugački
dlaka je čista i gusta
stolica je tvrda i redovita
Ako primijetite da nešto od ovoga nije tako obavijestite prodavača o mogućoj potrebi za zdravstvenom njegom određenog kunića. Na žalost, u našim trgovačkim centrima za kućne ljubimce ne pridržavaju se uvijek osnova zbrinjavanja ljubimaca te ih često znaju prerano odvojiti od majke kako bi kunići bili što manji i slađi te kako bi se lakše prodali.
Dolazak u novi dom za kunića je izrazito stresna situacija. Već smo napomenuli kako su oni plahi i osjetljivi te vas ne mora zabrinuti ako vaš kunić bude previše miran u prvo vrijeme ili pak ako ne jede kako bi trebao. Ono što vas treba zabrinuti je ako vaš kunić ima meku stolicu. To je način kako kunići znaju reagirati na veliku promjenu a ta pojava za njih može biti i smrtonosna. Ne forsirajte pretjerani kontakt dok se kunić ne počne osjećati sigurno.
Dobro bi bilo da uklonite žice s mjesta gdje kunić može do njih kako ih ne bi pregrizao.
Suživot s kunićem u početku neće biti lagan. Kunići su po prirodi jako čiste životinje te neće proći puno vremena prije no što sami shvate gdje da vrše nuždu. Brzo uče, a njihova sklonost čistoći pomaže da brzo shvate gdje im je toalet.
Budite spremni i na to da će unatoč svemu, ponekad obavljati nuždu i na drugim mjestima kako bi obilježio teritorij.
Ako kunić vrši nuždu u kavezu unutar posudice za to dok van kaveza uporno odabire drugačije mjesto od onog koje ste vi odabrali, popustite i promijenite mjesto posudice za nuždu. Iz nekog razloga vašem ljubimcu je to jako bitno.
Posudu za nuždu potrebno je čistiti barem jednom dnevno.
Kunića ne možete naučiti komandama kao psa, no možete postići da određeni zvuk spaja sa zapovijedi „ne“ (recimo pljesak ruke o ruku). U početku se ne preporučuje ostavljati kunića van kaveza bez nadzora. Važno je da svog mezimca svaki dan mazite jer su uvijek željni pažnje. Nije neobično da se nasilno zabijaju u vašu ruku ili nogu ne bi li privukao vašu pozornost i izvukao vrijeme za maženje. Kao i većina kućnih ljubimaca i kunići se linjaju dva puta godišnje. Za vrijeme linjanja potrebno ih je češće iščešljavati i davati im pastu kako bi dlaka koju progutaju dok se čiste lakše izašla iz organizma.
Photo: Mirsada Tomić (Njok)
Ishrana kunića sastoji se od puno sijena (sijeno možete mezimcu dati u neograničenim količinama), te mješavinom granula i sjemenki koje možete kupiti u trgovini. Voda im mora biti uvijek dostupna. Vrlo je važno znati da je u prehrani potrebno izbjegavati voće i povrće prije navršenog petog mjeseca vašeg ljubimca.
Dobro za kunića: mrkva, listovi brokule, cvijet maslačka, kelj, radič, rikola, celer, cikla (u malim količinama), peršin – možete mu davati grančice jabuke, lješnjaka, smreke ili vrbe.
Nije dobro za kunića: svježa djetelina, rotkvice, patlidžan, grah, grašak, mahune, češnjak, vlasac, luk i poriluk.
Kunići se također dobro slažu i sa drugim kućnim ljubimcima. Život s kunićem pun je smijeha i ljubavi. Nemojte zapostavljati potrebe za maženjem svog ljubimca jer se lako rastuže. Njihova ljubav i nježnost razvedrit će vam i najgori dan. Ne zaboravite da vi imate svoj posao, prijatelje i obitelj dok ste za njih vi cijeli svijet.
7 znanstveno dokazanih razloga zašto je dobro imati mačku.
Mi volimo mačke, Vi volite mačke i internet definitivno voli mačke. Postoje ljudi koji bi se mogli opisati kao “mačji ljudi” s obzirom da su im mačke centar života.
U nastavku pročitajte do kojih su zaključaka došli znanstvenici diljem svijeta proučavajući utjecaj mačaka na naše zdravlje i ponašanje. Vjerujemo da ćete nakon čitanja ozbiljno razmisliti da si nabavite jednu mica macu 🙂
1. Snižavaju rizik od srčanih bolesti
Kao i psi, mačke snižavaju razinu stresa kod ljudi. Dugogodišnja istraživanja su pokazala da mačke iznimno pozitino utječu na naše zdravlje, opuštaju nas i čine nas sretnima.
2. Pomažu djeci s autizmom
Mačka kao kućni ljubimac djeteta s autizmom iznimno utječe na njegov socio-emocionalni razvoj, ponašanje i interakciju s okolinom. Djeca s takvim poteškoćama primjetno bolje funkcioniraju odkada imaju kućnog ljubimca čak u vidu komunikacije s drugima, što je uvelike značajno. Veza između mačke i djeteta je intenzivna i oni u jednu ruku postaju najbolji prijatelji.
3. Predenjem pomažu zalječiti kosti, tetive i mišiće
Mačke predu na frekvenciji od 20-140 HZ. Znanstvenim istraživanjem je potvrđeno da frekvencije između 18-35HZ imaju pozitivan učinak na zacjeljivanje zglobova nakon ozljeda. Dakle osim što nam predenjem pokazuju da su sretne one ujedno djeluju terapeutski na svoje vlasnike.
4. Viša razina privlačnosti
Žene su u većini slučajeva više zaintrigirane za muškarce koji imaju mačku, jer to ukazuje na nježnost i brigu. Tako kažu istraživanja uglednog dr. June Nicolls, a na vama je da prosudite. 😉
5. Podižu imunitet i smanjuju alergije
U obitelji s djecom koji imaju mačku, posebno djece do prve godine života, pokazalo se da djeca stječu otpornost na infekcije i probleme s disanjem. Isto tako postaju otporni na razne vrste alergija, posebno ona djeca koja žive u gradovima.
6. Pozitivno utječu na mentalno zdravlje
Većina vlasnika mačaka će vam potvrditi da maženje sa svojom mačkom ih izbavlja iz lošeg raspoloženja. Bilo da pate od depresije, tjeskobe ili nečeg drugog, kada nam maca legne u krilo i počne presti sve je odmah puno bolje i crne misli nestaju.
7. Gledanje videa
Čak i samo gledanje videa na youtube-u kojih ima beskrajno je više nego idealno za vaše zdravlje. Pogledajte ovi video i uvjereni smo da se nećete moći prestati smijati. 🙂
Hrčak kao kućni ljubimac – što trebate znati prije kupnje
Hrčak kao kućni ljubimac sve je popularniji izbor, osobito među obiteljima s djecom. Mali, simpatični i relativno jednostavni za održavanje, hrčci su idealni za prve vlasničke korake. U ovom vodiču saznat ćete sve o brizi o hrčku, pravilnoj prehrani, vrstama hrčaka, smještaju te najčešćim zdravstvenim problemima.
Mala, slatka, pahuljasta, meka, brza i spretna, čupava, okrugla životinja… slatka sam već rekla?
Hrčak je odličan kućni ljubimac i s njim lako možemo razviti osjećaj odgovornosti prema drugom živom biću. Posebno je pogodan za djecu stariju od pet godina. Budući da su hrčci maleni i izuzetno brzi, mlađa djeca često nemaju dovoljno razvijen osjećaj za njihovu krhkost.
Hrčci su inteligentne i znatiželjne životinje. Najaktivniji su noću, dok danju uglavnom odmaraju. Obožavaju čistiti svoje krzno i ubrajaju se među najčišće male kućne ljubimce.
Prilikom odabira smještaja, važno je osigurati čvrst materijal i dobru ventilaciju kako hrčak ne bi mogao progristi kavez.
Dolazak hrčka u novi dom
Dolazak hrčka u novi dom važan je trenutak i prostor mora biti unaprijed pripremljen. Hrčka smještamo u odgovarajući kavez, po mogućnosti stakleni ili kvalitetan plastični s rešetkama za ventilaciju. Važno je da materijal bude čvrst jer hrčci znaju grickati plastiku.
Kao podloga koristi se piljevina bez prašine, sijeno ili specijalni pijesak za glodavce koji se može kupiti u pet shopovima. Prvih nekoliko dana hrčka treba ostaviti na miru kako bi istražio prostor i prilagodio se. Nakon toga postupno ga privikavajte na svoj miris tako da mu nudite poslasticu iz ruke. Nemojte ga odmah podizati kako se ne bi prestrašio.
Oprema i igračke
Što više aktivnosti hrčak ima, to će biti zdraviji i dugovječniji. Preporučuje se kotač za trčanje odgovarajuće veličine, tuneli, kućice, penjalice te lopta za sigurno kretanje izvan kaveza. Kretanje je ključno za održavanje dobre kondicije i mentalne stimulacije.
Prosječni životni vijek hrčka je 1 do 2 godine, a uz pravilnu njegu može doživjeti i do 3 godine. Redovita aktivnost, kvalitetna prehrana i čisti uvjeti držanja produžuju život hrčka.
Prehrana hrčka
Pravilna prehrana ključna je za zdravlje hrčka. Osnova prehrane je kvalitetna gotova hrana za glodavce iz pet shopa. Povremeno se može ponuditi svježe voće i povrće poput jabuke, banane, radiča, paprike, maslačka ili kamilice, ali u umjerenim količinama.
Ne smiju se davati citrusi poput limuna, naranče i limete jer mogu izazvati probavne smetnje. Kao izvor bjelančevina povremeno se može dati mala količina kuhane piletine ili sira, ali bez začina i u vrlo malim količinama.
Kugla za trčanje omogućuje hrčku sigurno kretanje izvan kaveza uz stalni nadzor vlasnika.
Vrste hrčaka koje se najčešće drže kao kućni ljubimci
Hrčci su glodavci velikih okruglih očiju, debeljuškastih obraza i prćastog nosića. S unutarnje strane obraza imaju karakteristične „kesice“ za skupljanje hrane. Dlaka im je u svim bojama, izrazito su razigrani i zanimljivi za promatranje. U prirodi živi više od dvadesetak pasmina hrčaka. Od toga se kod nas u prodaji mogu pronaći tri pasmine koje se uzgajaju i drže kao kućni ljubimci:
Zlatni ili sirijski hrčak
(Mesocricetus auratus) – doveden je iz Sirije u Europu davne 1948. godine. Zbog jednostavnog načina uzgoja i brzog razmnožavanja ubrzo se proširio po cijelome svijetu, gdje su križanjem dobiveni hrčci različitih boja i duljina dlake (zlatni hrčak, satenski hrčak, čađavi hrčak, šareni hrčak, crni hrčak, dugodlaki „teddy“ hrčak i mnogi drugi). Sirijski je hrčak dug oko 18 cm, s prosječnom težinom od oko 180 grama.
Ruski hrčak
(Phodopus sungorus) – spada u patuljaste hrčke. Odrasle jedinke duge su svega deset cm i teške oko 50 grama. Krzno im je sivkaste boje s bijelim trbuhom i karakterističnom tamnom prugom duž leđa. Danas se može kupiti u tri boje: klasičnoj sivoj, plavoj i bijeloj boji. Zbog neznanja trgovaca, vrlo često u prodavaonicama kućnih ljubimaca dolazi pod nazivom „kineski hrčak“, što je potpuno netočno. Pravi kineski hrčak živi u prirodi i izgledom podsjeća na ruskog hrčka, no ima karakteristično dug rep i kod nas se ne uzgaja kao kućni ljubimac.
Roborovski hrčak
(Phodopus roborovskii) – također spada u patuljaste pasmine hrčaka. Krzno mu je svijetlosmeđe do žućkaste boje, bez tamne pruge na leđima. On je najmanji, dužine do osam centimetara i težine svega 25 grama. Roborovski hrčak se, za razliku od sirijskog i ruskog hrčka, može držati u manjim zajednicama i nije agresivan prema ostalim jedinkama iste pasmine (ali jedino ukoliko su svi iz istog legla). Patuljasti su hrčci u prodavaonice kućnih ljubimaca došle mnogo kasnije od sirijskog hrčka te su iz tog razloga danas atraktivniji i popularniji.
Osnova prehrane hrčka treba biti kvalitetna gotova hrana za glodavce obogaćena žitaricama i sjemenkama.
Zdravlje hrčka i najčešći problemi
Hrčci rijetko obolijevaju ako se pravilno drže. Najčešći zdravstveni problemi povezani su s lošom higijenom kaveza, nekvalitetnom prehranom i stresom. Simptomi na koje treba obratiti pažnju uključuju svrbež, gubitak dlake, ranice na koži, proljev i letargiju.
Ako primijetite da hrčak spava više nego inače, odbija hranu ili ima uprljano područje trbuha i anusa, moguće je da ima probavne smetnje. U tom slučaju potrebno je konzultirati veterinara. Prema preporukama Svjetske veterinarske organizacije (WSAVA), redoviti preventivni pregledi i pravilna higijena ključni su za dug i zdrav život malih kućnih ljubimaca.
LMC, odnosno limfocitni koriomeningitis, rijetka je ali potencijalno opasna bolest koja se može prenijeti i na ljude. Danas je vrlo rijetka, no važno je kupovati hrčke od provjerenih uzgajivača ili trgovina.
Je li hrčak dobar izbor za dijete?
Zbog svoje pitomosti i veličine, hrčak može biti idealan prvi kućni ljubimac uz nadzor odraslih. Važno je djecu naučiti pravilnom rukovanju, poštivanju životinje i redovitom održavanju kaveza.
Zaključak
Hrčak kao kućni ljubimac može donijeti mnogo radosti, ali zahtijeva odgovornost i pravilnu brigu. Uz kvalitetan smještaj, uravnoteženu prehranu i redovito održavanje higijene, hrčak može živjeti zdrav i sretan život. Informiran vlasnik ključ je dugovječnosti i dobrobiti ovog simpatičnog malog glodavca.
FAQ – Hrčak kao kućni ljubimac (Najčešća pitanja i odgovori)
1. Je li hrčak dobar kućni ljubimac za djecu?
Da, hrčak kao kućni ljubimac može biti odličan izbor za djecu stariju od pet godina, uz nadzor odraslih. Važno je da dijete nauči pravilno rukovati hrčkom jer su ove životinje male, brze i osjetljive na grubo postupanje.
2. Koliko dugo živi hrčak kao kućni ljubimac?
Prosječni životni vijek hrčka je između 1 i 2 godine. Uz kvalitetnu prehranu, čiste uvjete i redovitu brigu, hrčak kao kućni ljubimac može doživjeti i do 3 godine.
3. Koji je najbolji kavez za hrčka?
Najbolji je prostrani kavez s dobrom ventilacijom, po mogućnosti stakleni ili kvalitetni plastični s rešetkama. Kavez mora imati dovoljno prostora za kotač, kućicu i tunele, a podloga treba biti bez prašine kako bi se spriječili respiratorni problemi.
4. Što hrčak smije jesti, a što ne?
Osnova prehrane treba biti kvalitetna gotova hrana za glodavce. Povremeno se može dati jabuka, banana, radič ili paprika u malim količinama. Citrusi se ne preporučuju, a bjelančevine poput kuhane piletine daju se samo povremeno i bez začina.
5. Treba li hrčka držati samog ili u paru?
Sirijski hrčci drže se sami jer su teritorijalni. Patuljaste vrste poput roborovskog mogu živjeti u skupini ako su iz istog legla i pravilno socijalizirani. Prije odluke važno je znati kojoj vrsti pripada vaš hrčak.
6. Kako prepoznati da je hrčak bolestan?
Znakovi bolesti uključuju gubitak dlake, proljev, letargiju, otežano disanje ili promjene u apetitu. Ako primijetite bilo kakve neuobičajene simptome, potrebno je obratiti se veterinaru kako bi hrčak kao kućni ljubimac dobio pravodobnu pomoć.
7. Je li hrčak zahtjevan kućni ljubimac?
Hrčak nije pretjerano zahtjevan, ali zahtijeva redovito čišćenje kaveza, pravilnu prehranu i svakodnevnu kontrolu zdravstvenog stanja. Iako je malen, hrčak kao kućni ljubimac traži odgovornog vlasnika koji će osigurati sigurno i čisto okruženje.
Više savjeta o malim glodavcima pročitajte u našoj kategoriji Glodavci.
Poštovani, Portal Kućni Ljubimci koristi kolačiće (eng. cookies) kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo. Također koristimo i Google Analytics, koji sam, kao i mnoge druge stranice - koriste kolačiće.
Nastavkom korištenja Portala Kućni Ljubimci prihvaćate uvjete korištenja i slažete se da možemo postavljati kolačiće na vašem uređaju/računalu.
Kanarinac u divljini
